Svjetlost i Istina

Zašto je dopuštena pojava grijeha?

"Bog je ljubav." (1 Iv 4,16) Njegova narav, njegov Zakon je ljubav. On je to uvijek bio i uvijek će biti. "Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje," čije su "staze od vječnosti," On se ne mijenja. U Njega nema "promjene, ni zasjenjenja zbog mijene." (Iz 57,15; Hab 3,6; Jak 1,17)
         Svaki je prikaz stvaralačke sile izričaj beskonačne ljubavi. Božji suverenitet obuhvaća puninu blagoslova za sva stvorena bića. Psalmist kaže: "Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta. Pravda i Pravednost temelj su prijestola tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom. Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve, u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi. Jer si ti ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša. Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš."(Ps 89,14-19)
         Povijest velike borbe između dobra i zla, od svog početka na Nebu pa sve do konačnog uništenja pobune i iskorjenjenja grijeha, prikaz je i Božje nepromjenjive ljubavi.

         Budući da je Zakon ljubavi temelj Božje vladavine, sreća svih razumnih bića ovisi o njihovoj savršenoj usklađenosti s njegovim načelima pravednosti. Bog želi da mu sva stvorenja služe iz ljubavi, službom koja izvire iz poštovanja prema njegovu karakteru. On ne nalazi zadovoljstvo u prisilnoj poslušnosti i On svima daruje slobodnu volju da mu ona mogu dragovoljno služiti.

         Jedno je biće zloupotrijebilo slobodu koju je Bog dao svojim stvorenjima. Grijeh je nastao u onome kome je Bog, osim Krista, dao najveću čast i koji je od Boga primio najveću silu i slavu među stanovnicima Neba. Lucifer, "sin Zorin," bio je prvi među kerubima zaklanjačima, svet i neokaljan. On je stajao u prisutnosti velikog Stvoritelja, a na njemu su počivale zrake slave koja okružuje vječnog Boga. "Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep! U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki... Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina." (Ez 28,12-15)
         Lucifer je malo po malo popuštao želji za samouzvišenjem. Sveto pismo kaže: "Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost tvoju odnemari zbog svojega blaga!" (Ez 28,17) "U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići... bit ću jednak Višnjemu." (Iz 14,13-14) Premda je sva ova slava dolazila od Boga, ovaj je moćni anđeo počeo smatrati da ona pripada njemu. Nezadovoljan svojim položajem on se usudio žudjeti za čašću koja je pripadala samo Stvoritelju. Umjesto da nastoji uzvisiti Boga u osjećajima i vjernosti svih stvorenih bića, on se trudio da njihovu službu i odanost osigura za sebe. Žudeći za slavom koju je beskonačni Otac darovao svom Sinu, ovaj anđeoski knez težio je za moći koja je bila Kristovo isključivo pravo.
         Tako je poremećen savršen sklad Neba. Luciferova je težnja da služi samom sebi umjesto svom Stvoritelju pobudila osjećaj straha u onima koji su smatrali da Božja slava treba biti najuzvišenija. Božji Sin mu je pokazao Stvoriteljevu veličinu, dobrotu i pravednost, te svetu, nepromjenjivu narav njegova Zakona. Sam je Bog uspostavio nebeski ustroj, i napuštajući ga, Lucifer bi obeščastio svog Stvoritelja i uništio sebe. Ali upozorenje, dano u beskonačnoj ljubavi i milosti, samo je potaklo duh otpora. Lucifer je dopustio da ljubomora prema Kristu prevlada i još se više učvrsti.
         Osporavanje vrhovništva Božjem Sinu, a time i sumnja u Stvoriteljevu mudrost i ljubav, postao je cilj kneza anđela. On je odlučio snage svoga uma usmjeriti prema ovom cilju, uma koji je, osim Kristovog, bio prvi među nebeskim bićima. Ali Onaj, koji je želio da sva njegova stvorenja imaju slobodnu volju, nije nikoga ostavio nezaštićena od zbunjujuća mudrovanja kojim će se pobuna nastojati opravdati. Prije početka velikog sukoba svi su trebali dobiti uvid u njegovu volju, čija su mudrost i dobrota bili izvor sve njihove radosti.

         Bog je Sotoni dopustio da nastavi svoje djelo dok se duh nezadovoljstva nije pretvorio u otvorenu pobunu. Bilo je nužno da se njegovi planovi u cijelosti razviju kako bi svi vidjeli njihovu istinsku narav i pravac kretanja.

         Čak kad ga je zbacila s Neba, beskonačna Mudrost nije uništila Sotonu. Budući da Bog može prihvatiti samo službu ljubavi, odanost njegovih stvorenja mora počivati na povjerenju u njegovu pravednost i dobrotu. Stanovnici Neba i svih svjetova, nespremni da shvate narav i posljedice grijeha, tada ne bi mogli vidjeti Božju pravednost u uništenju Sotone. Da je on odmah uništen, neki bi Bogu služili iz straha, a ne iz ljubavi. Utjecaj varalice ne bi bio u cijelosti uništen niti bi duh pobune bio sasvim iskorijenjen. Poradi dobrobiti cijeloga svemira tijekom beskrajnih vjekova, on u cijelosti mora razviti svoja načela da sva stvorena bića mogu u istinskom svjetlu razmotriti njegove optužbe protiv božanske vladavine, te da se nikada ne dovodi u pitanje Božja pravda i milost i nepromjenjivost njegova Zakona.
         Sotonina je pobuna trebala biti pouka svemiru u budućim vjekovima, trajno svjedočanstvo o prirodi grijeha i njegovih strašnih posljedica. Rezultati Sotonine vladavine, njen uticaj na ljude i anđele, pokazali bi kakve su posljedice odbacivanja božanskog autoriteta. Ona će svjedočiti da je dobrobit svih bića što ih je On stvorio povezana s njegovom vladavinom. Tako je povijest ovog strašnog iskustva pobune trebala biti trajno jamstvo svim svetim bićima koje će ih spriječiti da ih prevari narav prijestupa te ih spasiti od grijeha i njegovih posljedica.
         Onaj koji vlada Nebom onaj je koji vidi kraj od početka, onaj pred kim su tajne prošlosti i budućnosti jednako poznate, koji usprkos boli, tami i uništenju koje je donio grijeh, vidi ostvarenja vlastitih namjera ljubavi i blagoslova. Premda "oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelj su prijestolja njegova." (Ps 97,2) I ovo će stanovnici svemira, odani i neodani, jednog dana razumjeti. "... djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi: Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan." (Pnz 32,4) EGW