„I poslije ovoga vidjeh drugoga anđela gdje silazi s neba, koji imaše oblast veliku; i zemlja se zasvijetli od slave njegove. I povika jakijem glasom govoreći: pade, pade Babilon veliki, i posta stan đavolima, i tamnica sviju ptica nečistijeh i mrskijeh; jer otrovnim vinom kurvarstva svojega napoji sve narode; I carevi zemaljski s njom se kurvaše, i trgovci zemaljski obogatiše se od bogatstva slasti njezine. I čuh glas drugi s neba koji govori: iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomiješate u grijehe njezine, i da vam ne naude zla njezina. Jer grijesi njezini dopriješe tja do neba, i Bog se opomenu nepravde njezine.“ (Otkrivenje 18,1-5)
         Mi, Adventisti sedmog dana, ovog anđela zovemo četvrti anđeo, samo zato što ovaj anđeo dolazi poslije trećeg iz Otkr. 14,9-12. A ovaj treći je otpočeo svoju vijest ubrzo poslije 1844. god. Isto znamo da je ovaj četvrti anđeo sišao na Generalnu Konferenciju ASD u Minneapolisu 1888. god. To opet potvrđuje da ovaj anđeo dolazi poslije trećeg i zato ga zovemo četvrti anđeo iz Otkr. 18. gl. Rad ovog anđela ses. White opisuje u Ranim spisima pod naslovom „Glasni poklič“ ili „Glasna vika“. Pod tim naslovom nalazimo iste riječi koje čitamo u Otkr. 18,1-5. Čitajući dalje u Ranim spisima pod istim naslovom nalazimo riječi: „Vijest o padu Babilona, koju je objavio Drugi anđeo, ponovljena je ali sa pridodatom napomenom o pokvarenostima koje su se uvukle u crkve poslije 1844. godine.“, što znači da ovaj anđeo mora iznijeti sve pokvarenosti koje su se uvukle u crkve u laodicejskom periodu vremena. Ovaj četvrti anđeo ponavlja vijest Drugog anđela, koja je bila objavljena 1844. godine. A također znamo da anđeo iz Otkrivenja 18 ujedinjuje svoj glas s Trećim anđelom i zato je došao 1888. god. Adventistima sedmog dana koji su koračali u vijesti Trećeg anđela ubrzo poslije 1844.-1888. godine.
         „I začula sam glasove koji kao da su odzvanjali svuda: Iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomiješate u grijehe njezine, i da vam ne naude zla njezina. Jer grijesi njezini dopriješe tja do neba, i Bog se opomenu nepravde njezine.“ Izgleda da je ova vijest dodatak Trećoj, ona joj se pridružuje kao što se ponoćni poklič 1844. godine pridružio vijesti Drugog anđeloa.“ Mi ASD znamo da je 1844. godine, za vrijeme vijesti Drugog anđela iz Otkr. 14,8, oko 50 tisuća napustilo protestantske crkve, koje su odbacile vijest Prvog anđela (Otkr. 14,6.7).
         „Stoga je pokret prikazan anđelom koji silazi s Neba, rasvjetljujući zemlju svojom slavom i vičući snažno jakim glasom, objavljujući grijehe Babilona. U vezi s njegovom porukom čuje se poziv: „Izađite iz nje, narode moj“. Kako se ta upozorenja pridružuju vijesti Trećega anđela, ona prerasta u glasnu viku.“ (Vel. bor., izdanje 1844., 422. orig. str.)
         „Vrijeme probe je upravo pred nama (pogrešno je prevedeno) ( The time of test is just upon us.)“ „Vrijeme ispita je baš nad nama, jer je glasni poklič trećeg anđela već otpočeo u otkrivenju pravde Krista Isusa, Iskupitelja koji oprašta grijehe. To je početak svjetlosti onog anđela od čije slave treba da se zasvijetli čitava zemlja.“ (Bibl. Koment. 7V, 984 orig.str.) Pitanje za sve ASD (Laodicejce): Po ovim riječima ses. White razumijemo da je tada glasna vika trećeg anđela počela i da je ona bila ispit za ASD. A u Vel. borbi, original iz 1844. god., čitamo da kad se vijest o padu Babilona i drugi glas s neba ujedine s viješću Trećeg anđela, tek tada se vijest Trećeg anđela može razviti u glasnu viku. Ali bez vijesti iz Otkrivenja 18,1-5 nema glasne vike Trećeg anđela. Možete li vi ovo vidjeti? Baš isto kao što ni ponoćna vika nije mogla početi bez vijesti Drugog anđela oz Otkr. 14,8, 1844. i bez vijesti „Eto Ženika gdje ide, izlazite Mu na susret.“ (Rani spisi 248. orig. str.). Ovdje u ovim riječima možemo vidjeti kraj svih protestantskih crkava u vijestima iz Otkr. 14,6-8. Sasvim slično je i kraj svih crkava Adventista sedmog dana u vijesti Trećeg i Četvrtog anđela oz Otkr. 14,9-12 i Otkr. 18,1-5.
         Opet pitanje svima ASD: GDJE JE PRAVI IZVJEŠTAJ OD VIJESTI ANĐELA IZ OTKRIVENJA 18,1-5? Ja opet ponavaljam isto pitanje: Gdje je izvještaj od vijesti „Pade, pade Babilon... i drugi glas s neba „Iziđite iz nje, narode moj.“? I ove opomene su se ujedinile s viješću Trećeg anđela 1888. god. Opet ponavljam iste riječi koje sam rekla i napisala još prije 10 godina i više - da sam obećala pet tisuća dolara nagrade onome tko mi pronađe PRAVI izvještaj od vijesti iz Otkrivenja 18,1-5, 1888. godine. Pa opet pitanje: Ako bi ASD 1888. god. prihvatili vijest anđela iz Otkr. 18,1-3, zar se ne bi trebalo dogoditi ono isto što se ispunilo 1844. god., kada je oko 50 tisuća napustilo pale protestantske crkve? Zašto su se morali svi zajedno, dobri i zli, vratiti natrag u duhovnu pustinju? Zar ne zato što je vijest anđela iz Otkr. 18,1-4 bila odbačena? A ako bi bila odštampana i data narodu Božjem kroz svo vrijeme od 1888. pa do danas 2000., zar ne bi vjernici gunđali protiv svojih vođa?
         Netko od vjernika mi je postavio pitanje: „Zašto se ne može vijest o padu Babilona iz Otkr. 18.gl. objasniti na drugi način, a ne baš onako kako piše u Otkr. 18,2-4?, jer se, eto, ne može naći baš kako piše u Otkr. 18,2-4.“ Odgovor se lako može naći u Vel. bor. od 1884. i u Ranim spisima u vezi vijesti Drugog anđela 1844. god. i kako se tada objavila vijest Drugog anđela. Pa ako se mogla tada vijest o padu Babilona nekako uviti u crnu krpu pa bijelim rukavicama objaviti vijest iz Otkr. 14,8, pa onda neka svatko riješi sam za sebe.
         Evo odgovor u Vel. bor. na 232. orig str. „Kad su crkve prezrele savjet Božji i odbacile adventnu vijest, i Gospod je njih odbacio. Prvog anđela je slijedio drugi, objavljujući: „Pade, pade Babilon, grad veliki, jer otrovnim vinom bluda svojega napoji sve narode (Otkrivenje 14,8). Adventisti su razumjeli da je ova vijest bila objava moralnog pada Crkava, jer su odbacile Prvu vijest. Objava „pade Babilon“ dana je u ljeto 1844. godine i kao rezultat toga oko pedeset tisuća se povuklo iz tih Crkava.“
         Kako sam rekla da pravog izvještaja u vezi vijesti anđela iz Otkr. 18,1-5 nema pod suncem i da je spaljen u velikoj američkoj dnevnoj sobi na vatri u kaminu, u prisustvu 5 ljudi, i jedan od njih je bio tajnik Gener. Konf. ubrzo poslije 1888. god, opet mi je netko od vjernika postavio pitanje: „Ako je to istina, zašto nisu Jones i Waggoner ponovno napisali drugu knjigu, kao što je Jeremija morao napisati drugu knjigu kad je car spalio prvu?“
         Kad sam vidjela da mi narod ne vjeruje, tada sam obećala 5 tis. dol. nagrade ako mi pronađu izvještaj u vezi 1888. god. i rada anđela iz Otkr. 18,1-5. A moj odgovor u vezi Jeremije (Jer. 36,22-32) je uvijek isti. Jeremija je dobio naređenje od Boga da napiše drugu knjigu jer to nije smjela ostati tajna. U drugoj su bile dodate neke riječi kojih nije bilo u prvoj knjizi. Svakako da u prvoj nije bilo ništa o spaljivanju prve knjige, to je dodato u drugu. A pored toga, možda je dodato i još nešto što sada imamo u knjizi proroka Jeremije.
         A zašto nisu Jones i Waggoner ponovno napisali drugu knjigu, kao i o spaljivanju crnog izvještaja u vezi 1888. god., moj odgovor je bio i sada je isto: Zato što anđeo iz Otkrivenja 18. gl. dolazi PONOVNO. Jer duhovni Izrael ponovno stiže na Jordan, tamo gdje su vjernici bili 1888. god. Ali sada je mnogo gore stanje nego 1888. god., jer otrovnog vina je mnogo više proizvedeno u sve 3 crkve ASD. A fanatizma ima ne samo u organiziranim crkvama nego i kod odvojenih ASD, jer su sa sobom ponijeli otrovno vino odakle su izašli i podijeljeni su u mnoge grupe sa svojim vođama. A što kažem da je sada u crkvama ASD proizvedeno mnogo više otrovnog vina kurvarstva svojega, jer svaka laž je od oca laži, za koga je Isus rekao: „Jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa.“ (Iv. 14,30).
         Samo ako bolje pogledate lekcije u takozvanom Reform. Pokr. ASD u protekle dvije godine, pa makar samo za jednu godinu, vi biste bili iznenađeni da se članovi te crkve mogu hraniti ili piti i dalje to otrovno vino. Još moram spomenuti da kad je tjelesni Izrael po drugi put stigao na Jordan, tada je bio najveći otpad kakav nije bio kroz svih 40 godina lutanja po pustinji. Tu je poginulo 24 tisuće. (4. Moj. 25,7-9). Čitamo u Vel. bor. od 1884. god., 291. orig. str.: „Povijest starog Izraela upadljiva je ilustracija prošlog iskustva adventnog tijela. Bog je vodio svoj narod u adventnom pokretu kao što je vodio djecu Izraelovu iz Egipta. U velikom razočaranju njihova vjera je bila iskušana kao i vjera Hebreja na Crvenom moru.“ Iste ove riječi se mogu naći i u 8. Svjed. 115. orig. str. Što ovdje razumijemo? Zar ne da je duhovni Izrael 1844. god. prelazio Crveno more, a 1888. god. je prvi put stigao na Jordan. Već mnogi od nas znamo napamet ove riječi koje je pisala ses. White: „ Vidjela sam da su Jones i Waggoner predstavljali Jošuu Nunova i Kaleba. I kao što su djeca Izraelova kamenovala uhode stvarnim kamenjem, tako ste vi kamenovali ova dva brata kamenjem poruga i podsmjeha... A sada se moramo vratiti natrag u pustinju i tamo ostati 40 godina.“ Na temelju ovih riječi se jasno vidi da mi ponavljamo povijest starog Izraela i 1888. god. su ASD stigli prvi put na Jordan. Ovo je pisano u Melbourne, Australia, 9. svibnja, 1892. god. (Gen. Conf. Bul. 1892)
         A sada pažljivo pročitajte ove stihove da biste bolje razumjeli stazu kroz duhovnu pustinju od 1844. god. do 1888. god. i natrag u pustinju i sada opet po drugi put na Jordan... Kad je tjelesni Izrael prvi put stigao na Jordan (4. Moj. 14, 22-24), „ni jedan od onih koji me uvrijediše“. 14,1: „Tada se podiže sav zbor...“. Pitanje: Tko je ovdje pao kod tjelesnog, i duhovnog Izraela 1888.? Evo citat iz lekcije od Reformne crkve ASD, od 8. lipnja 1950. godine: „Na Generalnoj Konferenciji koja je održana 1888. godine u Minneapolisu, Minn., sišao je anđeo iz Otkrivenja 18. glave da bi izvršio svoje djelo, i bio je ismijan, kritiziran i odbačen; i većina će ponovno ismijati, kritizirati i odbaciti vijest kad naraste u glasni poklič.“ (Taking up a reproach, E. G. White)
         Pitanje: Tko je ostavio svoje kosti u tjelesnoj pustinji i u duhovnoj poslije 1888. god.? Ponavljam pitanje: Je li mogla glasna vika trećeg anđela početi 1892. godine, bez vijesti iz Otkr. 18,1-4? Ali u sadašnje vrijeme propovijedati opravdanje kroz vjeru, ali bez vijesti iz Otkr. 18,1-4, za mene je to veliki fanatizam od oca laži. Isus nije mogao opravdati nijednog od onih koji su odbacili vijest iz Otkr. 18, 1888. god. Suđeno im je da ostave svoje kosti u pustinji. Ali sada u naše vrijeme, mlađa generacija je dobila obećanje. Kako mi ponavljamo povijest tjelesnog Izraela, onda trebamo pažljivo proučiti knjigu Jošue Nunova 1,1-9.
         Kako je ses. White pisala da se poslije pobune 1888. god. moramo vratiti natrag u pustinju i tamo ostati 40 god. i time je potvrdila da mi ponavljamo povijest starog Izraela, ali naše lutanje je bilo dva puta po 40 god. poslije 1888. god. Ustvari, lutanja po pustinji je bilo punih 120 god. po riječi iz Danijela 9,26: „A poslije te šezdeset i dvije nedjelje pogubljen će biti pomazanik i ništa mu neće ostati.“ Znamo da se ovo ispunilo kad je Krist bio razapet. „Narod će vojvodin doći i razoriti grad i svetinju.“ – ovo se ispunjavalo za vrijeme papstva i sve do 1844. god. Božji narod je držao papsku subotu umjesto Gospodnje subote u kojoj je ime Tvorca neba i zemlje. Tek kad je Isus prešao u svet. nad svetinjama, 22. list. 1844. god., tada je Božjem narodu došla subotnja svjetlost po Dan. 8,14. A poslije 1844. god. ubrzo je počelo lutanje po pustinji, po riječima iz Dan. 9,26.: „I kraj će mu biti sa potopom.“ Znamo da je Noa propovijedao 120 godina da dolazi potop. Tako je lutanje po pustinji bilo 120 god. i to je prošlo i sada živimo u „i određeno će pustošenje biti do svršetka rata.“ – tu smo sada u ove naše dane, jer to nam je ostalo u određivanju vremena, koliko za sada možemo znati. I na kraju želim napisati još jednu stvar, a što je jako važno za nas danas. Vjerujemo da se Božji narod ASD poziva da izađe iz Babilona po Otkr. 18,1-5. Nešto sasvim slično kao što je tjelesni izrael poslije 70 godina bio pozvan da izađe iz tadašnjeg Babilona i da ide da sagradi spaljeni Jeruzalem i dom Božji. U Bibl. kom. 6V na 1175. orig. str. čitamo: „Zato što na samom početku nisu mogli sagledati i kraj, oklijevali su da vjerom nastave djelo za koje je Bog u svom proviđenju otvorio put. I čim su se pojavile teškoće, oni su mirne duše napustili rad. Ova historija će se ponavljati. U djelu će biti promašaja i neuspjeha zato što ljudi nemaju dovoljno vjere. Kada posmatraju samo ono što se spolja može vidjeti, pred njima se pojavljuju samo nemogućnosti...“ Ovo je opomena za nas danas.
         Evo, samo još ovo da spomenem i da postavim pitanje: Je li se ponoćna vika objavljivala u protestantskim crkvama ili kod onih 50 tis. koji su izašli iz protestanstskih crkava? Onda gdje se treba čuti glasna vika, u crkvama ASD ili u odvojenim grupama ASD? Odgovor na moje pitanje: „Vjerujem da će vijest opravdanja kroz vjeru svakako biti uključena u glasnu viku iz Otkrivenja 18,2.3. Ali čini mi se jasnim da je glasna vika, dok je počela 1890-ih, iz nekog razloga izbačena, tako da sada glasnu viku još uvijek očekujemo u budućnosti.“ (6. list. 1980., potpis tajnika Gen. Konf. Robert W. Olson)
         Ova opomena je isto jako važna za nas danas, zato što živimo baš u vrijeme pokreta kojeg pravi i knez tirski i to u isto vrijeme kad i anđeo iz Otkr. 18 pravi posljednji pokret kod Božjeg naroda ASD. Zato nas ses. White opominje da dobro proučimo Ezek. 28. gl. „Sve pripadnike našeg naroda pozivam da proučavaju dvadeset i osmu glavu Ezekijela. Prikaz dat u ovom poglavlju, mada se prije svega odnosi na Lucifera, kao palog anđela, ima i šire značenje. Tu se opisuje ne samo jedno biće, nego opći pokret čijeg djelovanja ćemo uskoro biti svjedoci. Vjerno proučavanje ovog poglavlja treba sve one koji traže istinu da navede da prihvate svaki zrak svjetlosti koju je Bog dao svome narodu, kako ne bi bili zahvaćeni obmanama ovih posljednjih dana.“ (Serija B, broj 17, str. 30, ili Bibl. kom. 4V, 1162. orig str.)
         Ne smijemo zaboraviti opomenu u Otkr. 9,14-16. Od pokreta Williama Millera, ova četiri anđela ili dvjesto tisuća tisuća onih koji su bili odriješeni na američkom tlu, još uvijek su odriješeni sve dok se ne ispuni proročanstvo u Otkr. 20,1-3, tj. dok Sotona ne bude svezan na tisuću godina. Dok je Božji narod spavao, Sotona je pravio mnogovrsne zamke i dobro ih prikrio. A kada Bog budi svoj narod viješću iz Otkrivenja 18, tada onih dvjesto milijuna lovi u svoje već pripremljene zamke. Tako se u isto vrijeme ispunjava i Ezek. 28. poglavlje u vezi pokreta kneza tirskog, tj. Lucifera. Ovo ne smijemo zaboraviti, da ulazimo u pokret kneza tirskog koji će sve više jačati do završetka armagedonskog rata.
         Ovo je najkraće što sam ovdje mogla objasniti, da nitko nema izgovor pred Bogom. Čitamo u Vel. bor. od 1884. da kada su protestantske crkve odbacile vijest iz Otkr. 14,6.7, tada je i njih Bog odbacio. A Bog je isti i ne mijenja se. Sada kad su sve tri crkve ASD odbacile posljednju opomenu milosti, i njih je Bog isto tako odbacio. L. G.