„Zemaljske sile su one koje vladaju zemljom. Nebeske će se sile prodrmati od glasa Božjeg. Tada će sunce, mjesec i zvijezde biti pomaknuti sa svojih mjesta. Oni neće nestati, nego će biti prodrmani Božjim glasom.“ Rani spisi, orig. str. 41 (EW 41)

„I stvori Bog dva velika svjetla, veće svjetlo da vlada danom, a manje svjetlo da vlada noću: stvori i zvijezde. I postavi ih Bog na svodu nebeskom da rasvjetljuju zemlju i da vladaju danom i noći i da dijele svjetlost od tame; i vidje Bog da je dobro. I bi večer i bi jutro - dan četvrti.“ Otk 1:16-19

Postavlja se pitanje u vezi Mat 24:29, „Odmah nakon nevolje onih dana, sunce će potamnjeti, i mjesec neće dati svoje svjetlosti, i zvijezde će padati s neba, i sile će se nebeske prodrmati.“ Također u Marku 13 :24,25 čitamo: „Ali u one dane, nakon te nevolje, sunce će potamnjeti, mjesec neće dati svoje svjetlosti, zvijezde će nebeske padati, i sile koje su na nebu će se prodrmati .“ Ali kada usporedimo stihove iz Mateja i Marka s citatom iz Ranih spisa, čini se da postoji kontradikcija, jer biblijski stihovi govore da će zvijezde pasti s neba, ali Rani spisi navode da one neće nestati, već jednostavno biti prodrmane Božjim glasom. A zvijezde koje su pale na zemlju ne mogu se više popeti na nebo. Također, u Postanku vidimo da su zvijezde dobile svrhu i posao – da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noći i da dijele svjetlost od tame. Pitanje je jesu li ili ne ove doslovne zvijezde koje su sada na našem nebu one koje će padati na zemlju.

Znamo da Bog u svojoj Riječi simbolično prikazuje svoj vjerni narod kao sunce, mjesec i zvijezde. Ovo se jasno može vidjeti u Postanku 15:5,6 i 37:9,10, u Jobu 38:7 i Pjesmi nad pjesmama 6:10 i u Danijelu 8:10 zajedno s Otk 1:20 i 12:1. Također, kao što je posao sunca, mjeseca i zvijezda iznad da rasvjetljuju ovu zemlju i dijele tamu od svjetla, tako vidimo da je, u duhovnom smislu, ovo posao kojeg je Bog dao i svom narodu također. Oni također trebaju rasvijetliti ovu zemlju istinom i dijeliti tamu zablude od svjetlosti istine. Čitamo da je sunce potamnjelo u Egiptu kada je faraon odbio pustiti Božji narod, a također i kada je Krist visio na križu (Mt 27,45). U knjizi Velika borba, izdanje iz 1884., orig. str. 195 (GC84 195), čitamo: „Već su znaci koje je sam Krist obećao − pomrčina sunca danju i mjeseca noću− najavili da se bliži Njegov dolazak. Kad je Isus svoje sljedbenike uputio na ove znakove, prorekao je i postojeće stanje svjetovnosti i otpadništva te upozorio na posljedice one koji su se odbijali probuditi iz svoje bezbrižnosti: „Imaš ime da si živ, a mrtav si.“ Znamo da je ovo upozorenje dano anđelu sardske crkve. To je bilo u vremenu ove pete crkve kada je trubila peta truba (Otk 9:1-11). Također je i u ovom vremenskom razdoblju (19. svibnja 1780.) bilo da su sunce i mjesec potamnjeli kao što je zapisano u Otk 8:12. Slične riječi čitamo u Otk 6,12.13. Znamo da sada živimo u vrijeme šestog pečata i da pečati prikazuju stanje Božjeg naroda na zemlji. Također znamo da se šesti pečat otvorio u vrijeme Williama Millera koji je objavio prvu i drugu anđeosku poruku. Tijekom tog vremena došlo je do velikog tresenja i mnogi od onih koji su nekoć bili Božji narod bili su prorešetani. Ovo tresenje nije bilo doslovno nego simbolično. Unatoč činjenici da bi mnogi htjeli reći da se tresenje odnosi na veliki lisabonski potres, s. White je uvijek govorila o tresenju u duhovnom smislu. Stihovi u Amosu 9:9 i Otk 11:19 to jasno prikazuju. Također, kad je s. White imala svoju prvu viziju u kojoj je vidjela nebesko svetište s kamenim pločama na kojima je zapisano deset zapovijedi, došlo je do velikog tresenja među Božjim narodom. Isto tako, vidimo u Otk 11:11-13 kada se Biblija počela tiskati u većem obimu i dijeliti običnim ljudima, kao što je prikazano iskustvom dvaju svjedoka, Starog i Novog zavjeta, da, kada su se digli u oblake i njihovi ih neprijatelji vidjeli, 'u isti čas bio je veliki potres...' Znamo da ovo nije bio doslovni potres, već da je Gospod rešetao svoj narod. Ovo se također može lako vidjeti u Otk 6:13, „I zvijezde nebeske pale su na zemlju, kao što smokva odbacuje svoje nedozrele smokve kad je jak vjetar zatrese.“ Znamo da je Spasitelj upotrijebio stablo smokve da prikaže svoj narod. Tako je stablo smokve koje je zatresao snažan vjetar i padanje njezinih smokava usporedivo s padanjem zvijezda i oba događaja prikazuju duhovno rešetanje Njegovog naroda. Tako vidimo da se padanje zvijezda o kojem govori Mt 24:32 i 21:19,20 ne odnosi na doslovne zvijezde koje je Bog stvorio četvrtog dana i postavio na nebo, već na Božji narod tog vremena (protestantske crkve) i Njegov narod danas (ASD crkve).

Znamo da još uvijek živimo u vremenu šestog pečata. Sedmi će pečat biti otvoren na kraju šestog zla (Otk 8:1). Sjetite se da su doslovni sunce, mjesec i zvijezde sile nebeske i da vladaju na nebu. Bog ih ponekad koristi da prikaže duhovno stanje svog naroda. Čitamo u Velikoj borbi (izdanje iz 1884.) da im je Bog neposredno prije pada Jeruzalema dao znakove koji su prikazivali njihovu nadolazeću propast. „Godinu je dana komet u obliku plamenog mača visio nad gradom. U noći se nad hramom vidjelo neprirodno svjetlo. U oblacima su bila prikazana bojna kola spremna za bitku. Tajanstveni glasovi u hramskom predvorju izgovarali su riječi upozorenja: „Bježimo odavde”. Istočna vrata unutarnjeg predvorja, koja su bila od mjedi i toliko teška da ih je dvadeset ljudi s mukom zatvaralo i koja su imala šipke duboko učvršćene u tvrd pločnik, viđena su da su se sama od sebe otvorila u ponoć.“ I je li se tadašnji Božji narod probudio? Njihove su strahove utišali njihovi učitelji koji su ih uvjeravali da je Bog s njima čak i dok su vojske opkolile grad.

Isti prijevarni posao učinile su vođe protestantskih crkava u vrijeme objave 'časa njegova suda'. U Ranim spisima, orig. str. 240 (EW 240), čitamo: „Ovi su ljudi neprestano govorili: „Bog je s nama. Mi stojimo u svjetlu. Mi imamo istinu.” Pitala sam tko su ti ljudi i rečeno mi je da su to bili propovjednici i vodeći ljudi koji su sami odbacili svjetlost i nisu htjeli ni da je drugi prime.“ Je li sadašnje stanje ASD drugačije? Zapravo, njihov je grijeh veći, jer su odlučili ponoviti isti grijeh unatoč zabilježenoj povijesti protestantskih crkava. Oni uče svoj narod da su oni pokret moćnog anđela iz Otk 18,1, da su oni ti koji će rasvijetliti zemlju svjetlošću i slavom, da imaju svu istinu i da ih Bog vodi. Oni stalno navode brojke novih vjernika koje su krstili. Ni oni ni narod ne razmišljaju o tome da svi stojimo pred ogradom Istražnog suda koji je počeo od vodstva i nastavlja se nad svakim pojedinim članom.

Pitala sam mnoge vođe ASD crkava vide li ili ne sebe prikazanima u poruci laodicejskoj crkvi. Do sada nisam srela niti jednog propovjednika koji sebe vidi u toj situaciji. „...i ne znaš da si bijedan, i nesretan, i siromašan, i slijep, i gol.“ Otk 3:17. Također sam pitala članove vjeruju li ili ne da je njihovo vodstvo duhovno slijepo. „Ne možemo suditi“, kažu oni, „sigurno nisu svi slijepi, ali ne znamo tko je tko.“ Uostalom, oni citiraju Bibliju i Duh proroštva u lekcijama subotnje škole i mi nemamo razloga sumnjati u njih. Tako se još jednom ispunjavaju riječi: 'Moj narod propada zbog nedostatka znanja.' Stoga ovdje također vidimo prikazane zemaljske sile, jer oni koji imaju moć na ovoj zemlji ratuju protiv Boga i Njegovih poruka.

Ovaj duhovni rat u koji smo uključeni nije protiv krvi i mesa nego protiv 'poglavarstava, protiv vlasti, protiv vladara tame ovoga svijeta, protiv duhovne zloće na visinama.' Ef 6;12. Pavao nam kaže da je dobru borbu izborio. Borio se protiv sila tame ovoga svijeta. Tukli su ga Židovi (njegova takozvana braća) i na kraju su ga ubili Rimljani. Ovo su sile 'onih koji vladaju zemljom', Rani spisi, orig. str. 41 (EW 41). Ovdje su uključeni ratovi i glasine o ratovima na koje je Krist upozorio svoje učenike kada im je rekao da od hrama u Jeruzalemu neće ostati ni kamen na kamenu. „Pazite da vas nitko ne prevari. ... čut ćete za ratove i glasine o ratovima: gledajte da se ne uznemirujete, jer sve se to mora dogoditi, ali još nije kraj.“ (Mt 24,4.6). Također u 21. stihu istog poglavlja čitamo o vremenu nevolje koje nije kao nijedno drugo i ponovno ponavlja upozorenje da se čuvamo da nas nitko ne prevari. O ovom vremenu nevolje također se govori u Danijelu 12:1.

Dakle, vidimo da će u svjetlu teških vremena kakvih nije bilo nikada prije, neposredno prije kraja, sunce potamnjeti i mjesec će povući svoj sjaj. To znači da će tama prekriti zemlju. „i zvijezde će padati s neba, i sile će se nebeske prodrmati.“ I u Ranim spisima, orig. str. 41 (EW 41), vidimo da sunce, mjesec i zvijezde neće pasti, već će se jednostavno pomaknuti. Dakle, vidimo da se ove riječi odnose na vjernike na ovoj zemlji čija će vjera biti ozbiljno ispitana i pokrenuta na Božji glas.

Neka od ovih upozorenja ispunila su se u prošlosti, jer bilo je brojnih ratova i rečeno nam je da ne budemo uznemireni njima. Svi znamo da nas teška vremena približavaju Bogu. Također znamo da se Njegov Duh polako povlači sa zemlje dok prokletstvo grijeha sve više i više leži na njoj. Imamo gladi i potrese i mnoge druge nesreće, ali znamo da su to samo sile zemaljske. To je razlog zašto u vezi sa sedmom trubom čitamo: "i treba uništiti one koji uništavaju zemlju." Otk 11:18. Vidimo da te zemaljske sile također utječu na Jeruzalem gdje je narod Božji i rečeno mu je da kada vidimo grozotu pustoši o kojoj govori prorok Daniel, kako stoji na svetom mjestu..."

Iako sam ukratko objasnila sedam truba koje se nalaze u Otkrivenju, poglavljima 8, 9 i dijelu 11., vidim da su reformne crkve tiskale subotnjoškolsku lekciju u vezi s ovom temom. Dobro su započeli svoje objašnjenje s upotrebom truba u vrijeme tjelesnog Izraela, ali njihova lekcija završava sramno prihvaćanjem učenja Josije Litcha, koji ih je pripisao svjetovnim ratovima i politici. Budući da je jedan učitelj reformne crkve ASD opovrgnuo moje objašnjenje šeste trube, željela bih to ukratko komentirati. Šestu trubu možemo pronaći u Otk 9,13-21. U svom opovrgnuću brat je citirao kasnije izdanje Velike borbe koje je tiskano kada je Uriah Smith bio urednik. Uriah Smith uključio je u ovu kasniju Veliku borbu učenje Josije Litcha o šestoj trubi. On tvrdi da je Turska, u dogovoreno vrijeme (11. kolovoza 1840.), preko svojih veleposlanika, prihvatila zaštitu ujedinjenih sila Europe, čime se stavila pod vlast kršćanskih naroda. Josiah Litch tvrdi da je William Miller također prihvatio njegovo učenje i da je nakon tog općeg vremenskog razdoblja (1840.-1844.) rad brzo napredovao. Josiah Litch tvrdi da je postojao razlog zašto se ovaj događaj dogodio upravo u trenutku kada je pokret o času suda i Kristovom dolasku sve više napredovao. Ipak, također čitamo da je u to vrijeme postojao veliki fanatizam i da su puhali mnogi različiti vjetrovi doktrine.

Zapitajmo se, dakle, kakve veze ima pokret na čelu s Williamom Millerom s padom Turske pod dominaciju europskih zemalja? Čak ni Europa tada nije bila istinski ujedinjena, što se vidi iz kasnijih svjetskih ratova. Ako je, kako vodstvo ASD tvrdi, velika rijeka Eufrat Turska, kako objašnjavaju ubijanje trećine ljudi? Ako se Turska već pokorila vladavini Europe i imala je (kako nam je rečeno) dvije stotine milijuna dobro naoružanih ljudi, zašto bi se pokorila europskoj vlasti? Budući da ova pretpostavka nema logičnog smisla, Uriah Smith tvrdi da broj nije važan. To je zato što tu činjenicu nije mogao uklopiti u svoju interpretaciju, jer nijedna svjetovna sila nije imala tako veliku vojsku. Umjesto da Otk 9:15 stavi na pravo mjesto gdje ga je postavio William Miller (22. listopada 1844., kada je završilo 2 300 godina), on je neumorno skretao umove ljudi sa sadašnje istine na svjetovne događaje.

Čineći to on je radio đavolski posao, jer je pozornost ljudi trebalo usmjeriti na temeljitu pripremu za Kristov dolazak, a ne na Tursku. Najvažnija misao ljudi trebala je biti 'bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas njegova suda', a ne podčinjavanje Turske. Sadašnje vodstvo ASD danas radi sličan posao. Naučilo je svoje članove da gleda na papinstvo, jer kada njegova rana zacijeli, progonstvo će se ponovno pojaviti. I dok je članstvo pomno pazilo na papinsku silu, duh papinstva uvukao se u njihovu vlastitu crkvu. Stoga nije nikakvo čudo da se onih 50 000 koji su nekoć napustili crkve, „nisu pokajali zbog djela svojih ruku, da se ne klanjaju đavlima i idolima od zlata, srebra, mjedi, kamena i drveta. .. niti se pokajaše od svojih ubojstava, niti od svojih vračanja, niti od svog bluda, niti od svojih krađa.“ Otk 9:20,21. Također je zanimljivo da prethodno izdanje Velike borbe koje je izašlo 1884. dok je br. White još uvijek bio urednik u tiskari, uopće ne spominje tursko podčinjavanje. Što se toga tiče, niti Rani spisi niti mi vjerujemo da su obje knjige nadahnute. S obzirom na sve ovo, kako onda nemam pravo reći da je Josiah Litch radio đavolski posao, posao suradnje sa silama ove zemlje, kao što vodstvo ASD surađuje sa silama ove zemlje? Također bih dodala da oni koji prihvaćaju drugu, krivotvorenu verziju Velike borbe koja zastupa ovo stajalište Josije Litcha i Urije Smitha, također rade sa silama ove zemlje. To se odnosi na sve one koji su dobro upoznati s proturječjima koje nosi kasnije izdanje.

Slabije zemlje su se pokoravale jačim zemljama tijekom svjetske povijesti, a crkveni izaslanici su se dodvoravali naklonosti naroda i nastavit će to činiti sve više i više kako se približavamo kraju, kao što je zapisano u Otk 16:14, „oni su duhovi đavolski, koji čine čudesa, koji izlaze kraljevima zemaljskim i svega svijeta da ih skupe na bitku onog velikog dana Boga Svemogućega.“

Na kraju bih željela dodati da su ASD crkve postale veća grozota pustoši nego što je to bio nekadašnji Jeruzalem neposredno prije Kristova prvog dolaska. Zato je Krist rekao da će završni dani povijesti ovoga svijeta biti kakvi su bili i Noini dani i opominje nas da se čuvamo da ne budemo zavedeni. Dobro poslušajmo Njegovo upozorenje. L. G.