Samo Sveto Pismo, nadahnuto Svetim Božjim Duhom, daje točne odgovore na svako pitanje koje bi svaki kršćanin trebao znati. Četiri evanđelista - Matej, Marko, Luka i Ivan - u Novom zavjetu svjedoče o Isusovom rođenju kroz Mariju. Nijedan od njih nigdje ne spominje da je Marija bila sveta ni prije Isusovog rođenja, a ni poslije. Isto tako, ni sam Isus Krist, Božji jedinorođeni Sin, nijednom nije rekao ili napisao ni u Starom, a ni u Novom zavjetu da je Marija bila sveto žensko biće. Naprotiv, Isus u svom govoru kaže i pokazuje rukom tko je Njegova majka, braća i sestre: „A dok on još govoraše mnoštvu, gle, majka i braća njegova stajahu vani tražeći da s njime govore. A netko mu reče: »Gle, majka tvoja i braća tvoja vani stoje tražeći da s tobom govore.« A on, odgovorivši, reče tomu što mu kaza: »Tko je majka moja i tko su braća moja?« I pruži ruku svoju prema učenicima svojim te reče: »Evo majke moje i braće moje! Jer tko god izvrši volju Oca mojega koji je na nebesima, on mi je brat i sestra i majka.«” (Matej 12:46-49)

          Evanđelist Matej u trinaestoj poglavlju opisuje 7 prispodoba kojima je Isus poučavao narod: „I dogodi se, kad Isus završi ove prispodobe, da ode odande. I došavši u svoj zavičaj, naučavaše im u njihovoj sinagogi, tako da bijahu zapanjeni te govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i čudotvorne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Ne zove li se majka njegova Marija, a braća njegova Jakov i Jos i Šimun i Juda? I sestre njegove, nisu li sve među nama? Odakle onda ovomu sve to?« I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: »Nije prorok bez časti, osim u zavičaju svojemu i u domu svojemu.« I ne učini ondje mnogo silnih djela zbog nevjere njihove.“ (Matej13:53-58)

          Jedna velika američka spisateljica u svojoj knjizi, u poglavlju pod naslovom „Tko su braća moja?“, piše: „Josipovi sinovi ni najmanje nisu bili naklonjeni Isusu u Njegovom radu. Izvještaji koji su dopirali do njih o Njegovom životu i djelima ispunjavali su ih čuđenjem i strahom. Čuli su da je cijele noći posvećivao molitvi, da Ga je preko dana pratilo mnoštvo ljudi i da nema vremena niti jesti. Njegovi su prijatelji smatrali da se iscrpljuje svojim neprekidnim radom; nisu mogli razumjeti Njegov stav prema farizejima, a bilo je i nekih koji su se bojali da Mu je um poremećen.

          Njegova su braća čula ovo, a također i farizejsku optužbu da đavole izgoni Sotoninom silom. Teško su podnosili prijekore koji su stizali na njih zbog srodstva s Isusom. Znali su kakav su metež stvorile Njegove riječi i djela, i ne samo da su bili uznemireni Njegovim smjelim tvrdnjama, nego su bili i ljutiti zbog Njegovog javnog optuživanja književnika i farizeja. Odlučili su kako Ga moraju uvjeriti ili primorati da prestane s takvim načinom rada, pa su naveli Mariju da se udruži s njima, smatrajući da će Ga zbog Njegove ljubavi prema njoj moći nagovoriti da bude razboritiji.

          Upravo prije toga Isus je po drugi put učinio čudo izliječivši opsjednutog, slijepog i nijemog čovjeka, i farizeji su ponovili optužbu: “On izgoni zle duhove uz pomoć poglavice zlih duhova.” (Matej 9,34) Krist im je jasno rekao da pripisujući djelo Svetoga Duha Sotoni sami sebe odjeljuju od izvora blagoslova. Oni koji su govorili protiv samoga Isusa, ne raspoznajući Njegov božanski karakter, mogu primiti oprost; jer ih Sveti Duh može dovesti do toga da uvide svoju zabludu i pokaju se. Ma kakav bio grijeh, ako se duša pokaje i povjeruje, krivnja je oprana Kristovom krvlju. Ali onaj tko odbaci djelovanje Svetoga Duha, postavlja se tamo gdje ga pokajanje i vjera ne mogu dosegnuti. Svojim Duhom Bog radi na srcu; kad ljudi namjerno odbace Duha i izjave da je On od Sotone, presijecaju dovod kojim Bog može održavati vezu s njima. Kad se Duh zauvijek odbaci, ne postoji ništa više što bi Bog mogao učiniti za čovjeka.”

          Ni sama Marija (Isusova majka) nije razumjela Kristovu misiju koju je prihvatio izvršiti. Ona je i sama krenula utjecati na Isusa da se pokori rabinima jer je i sama po rođenju bila Židovka. Ona je isto poštovala sve uredbe koje je Bog dao židovskom narodu. O tome čitamo u Evanđelju po Luki 2:41-51: „I svake godine, o blagdanu Pashe, njegovi su roditelji išli u Jeruzalem. I kad mu bijaše dvanaest godina, prema običaju blagdanskom, uzađoše u Jeruzalem. I kad završiše ti dani, dok se oni vraćahu, dječak Isus osta u Jeruzalemu a da to nisu znali ni majka njegova ni Josip. Pretpostavljajući da je on među suputnicima, odoše dan hoda. Tražili su ga i među rodbinom i među znancima. I kako ga ne nađoše, vratiše se u Jeruzalem tražeći ga. I dogodi se da ga nakon tri dana nađu u Hramu gdje sjedi među učiteljima i sluša ih i postavlja im pitanja. A svi koji su ga slušali bijahu zadivljeni razumnošću i odgovorima njegovim. I kad ga ugledaše, zapanjiše se te mu majka njegova reče: »Sinko, zašto nam to učini? Evo, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« I reče im: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi valja biti u onome što je Oca mojega?« I oni ne razumješe tu riječ koju im izgovori. I siđe s njima, i dođe u Nazaret. I bijaše im podložan. A majka njegova brižno je čuvala sve one riječi u srcu svojemu.“

          Ovim se potvrđuje da Marija, Isusova majka, nije bila Sveta Marija. Kad bi danas neka majka tako zaboravila svoje dijete od 12 godina i provela cijeli dan u razgovoru s društvom ne misleći na svog sina (Bog im je nebeski povjerio da se brinu za Njega dok ne bude otpočeo sa svojom misijom. Po židovskom običaju tek od 27 godina su prvenci postajali svećenici u domu Gospodnjem), što bi današnji svijet rekao za takvu majku, koja je tako bezbrižno nastavila put cijeli dan bez svog sina jedinca? Bi li rekli da je ta žena sveta ili ne?

          Kršćani trebaju proučavati proročanstva koja se opisuju u Bibliji, koju su napisali ljudi pod utjecajem Duha Svetoga. Kad god je došlo vrijeme da se ispuni neko proročanstvo, Gospod je slao anđela Gabriela da vijest od nebeskog prijestolja, tj. od Boga, donese vjernicima na zemlju. Kad se približilo vrijeme da Krist dođe na zemlju kako su proroci opisali, prvo je pred Kristom trebao doći Ivan Krstitelj da pripremi ljude za Isusov dolazak. Tada se anđeo Gabriel pojavio i rekao: „No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija, jer uslišana je molitva tvoja; i tvoja će ti žena, Elizabeta, roditi sina, i nadjenut ćeš mu ime Ivan. I bit će ti na radost i veselje, i rođenju njegovu mnogi će se obradovati. Jer bit će velik pred Gospodinom. Ni vina ni žestoka pića neće piti. I Duhom Svetim napunit će se još od utrobe majke svoje. I mnoge od sinova Izraelovih obratit će Gospodinu, Bogu njihovu. I on će ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca k djeci i nepokorne k razboritosti pravednih te pripravi Gospodinu puk spreman.« I reče Zaharija anđelu: »Po čemu ću to znati? Ta ja sam starac, a i žena mi je u poodmaklim godinama.« I anđeo mu, odgovorivši, reče: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom i poslan sam da govorim s tobom i donesem ti ovu radosnu vijest. … A nakon tih dana zatrudnje njegova žena Elizabeta. …“ (Luka 1:11-25)

          Kada je Ivan Krstitelj otpočeo svoju vijest: „Pokajte se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!“, farizeji su poslali svoje izaslanike da pitaju Ivana tko je on. „I zapitaše ga: »Što, dakle? Jesi li ti Ilija?« I reče: »Nisam.« »Jesi li ti Prorok?« I odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Tko si, da damo odgovor onima koji nas poslaše? Što kažeš sam o sebi?« On reče: »Ja sam glas vapijućega u pustinji: ‘Poravnajte put Gospodu’, kao što reče prorok Izaija.«“ (Ivan 1:21-23)

          Prorok Izaija još oko 700 godina prije nego što se pojavio Ivan Krstitelj kao Kristov preteča piše: „Glas vapijućega u pustinji: »Pripravite put GOSPODU, poravnite u pustari utrenik Bogu našemu. Svaka dolina neka se povisi i svaka gora i brdo neka se slegne. I što je iskrivljeno, neka se ispravi, i hrapava mjesta ravna neka budu.“ (Izaija 40:3,4). Samo oni vjernici koji su proučavali proročanstva u Starom zavjetu, mogli su prepoznati ispunjenja proročanstava u Novom zavjetu. Tako je Ivan Krstitelj uputio vjernike tadašnjeg vremena na proročanstva i točno je znao koje proročanstvo njegova vijest ispunjava. Kada je rekao: „svaka gora i brdo neka se slegne“, on time kaže: „Visoke glave neka se pognu.“ On je farizeje nazvao „Porodi zmijski.“ (Matej 3:7). Pravi Božji vjesnici, koje Bog bira, smjelo ukoravaju ne samo crkvene vođe nego i zemaljske kraljeve. Tako je i Ivan Krstitelj ukorio kralja Heroda jer je uzeo ženu svoga brata. Herod je prekršio sedmu zapovijed Božju: „Ne počini preljuba“, a također i desetu: „Ne poželi žene bližnjega svojega.“ Herod je omrznuo Ivana i svezao ga i bacio u tamnicu. Na dan Herodovog rođendana, Herodijada je napravila slavlje i njena kći je plesala da zadovolji goste. To je Heroda razveselilo i obećao joj je da će joj dati što zatraži. Ona je, poučena od svoje majke, zatražila da se donese Ivanova glava, i tako se ispunila Herodijadina želja da uništi glas ukora. O tome čitamo u Mateju 14:1-11.

          Za vrijeme kralja Heroda je i Isus bio rođen. U vezi Njegovog rođenja čitamo u Novom zavjetu. S obzirom da nemaju svi Biblije, prepisujemo redom kako je napisano u Svetom Pismu: „A rođenje Isusa Krista bijaše ovako: budući da mati njegova Marija bi isprošena za Josipa, već prije no što se oni sastadoše nađe se trudna od Duha Svetoga. A Josip, muž njezin, kako je bio pravedan i nije je htio javno osramotiti, naumi je otpustiti potajice. No dok je on o tome razmišljao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu govoreći: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer što je u njoj začeto, od Duha je Svetoga. A rodit će sina, i nadjenut ćeš mu ime Isus, jer on će spasiti puk svoj od grijeha njihovih.« A sve se to dogodi kako bi se ispunilo ono što kaza Gospodin po proroku govoreći: Gle, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel, što je u prijevodu: Bog je s nama A kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji i uze k sebi ženu svoju. I ne upozna je sve dok ona ne porodi sina svojega, prvorođenca. I nadjenu mu ime Isus.“ (Matej 1:18-25). Ovdje se događaj opisuje od strane Josipa. Ali i ovo proročanstvo u vezi Isusovog rođenja prorok Izaija pisao je oko 700 godina prije nego što se proročanstvo ispunilo. „Zato će sam Gospodin dati vam znak: Gle, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Imanuel. (Izaija 7:14)

          Oko tri mjeseca prije nego što se Ivan Krstitelj rodio, anđeo Gabriel bio je poslan od Gospoda u galilejski grad po imenu Nazaret „k djevici isprošenoj za čovjeka kojemu bijaše ime Josip, iz doma Davidova. I djevici bijaše ime Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milošću podarena! Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama!« A ona se, vidjevši ga, smete na tu njegovu riječ te promišljaše kakav bi to bio pozdrav. I reče joj anđeo: »Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. (Tko treba milost? Grešnici ili pravednici?) I evo, začet ćeš i roditi sina, i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. I Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. I kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke, i kraljevstvu njegovu neće biti kraja.« A Marija reče anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« I anđeo joj, odgovorivši, reče: »Duh Sveti doći će na te i sila Svevišnjega osjenit će te. Zato će se i to sveto što je od tebe rođeno zvati Sin Božji. A evo Elizabete, rođake tvoje, i ona zače sina u starosti svojoj. I ovo je već šesti mjesec njoj koju zovu nerotkinjom. Jer Bogu ništa nije nemoguće!« A Marija reče: »Evo sluškinje Gospodnje! Neka mi bude po riječi tvojoj.« I anđeo ode od nje. A onih dana Marija usta i žurno pođe u Gorje, u grad Judin.“ (Luka 1:27-39)

          Je li Gospod ikada posvetio Mariju od njenog rođenja, udaje ili poslije Isusovog rođenja? Je li bila sveta kroz cijeli njezin život i do njene smrti? Ako nigdje u Bibliji nema nijedne riječi da je Marija ikada bila Sveta Marija, pa onda tko je posvetio Mariju nekoliko stotina godina poslije njezine smrti? Otkud toliko svetaca u mnogim kršćanskim crkvama, a ponajviše u Katoličkoj crkvi? Tko je posvećivao ljude i žene u kršćanskoj eri? Zašto toliko crkvenih idola od drveta i kamena koji ne vide i ne čuju, kada druga Božja zapovijed jasno kaže: „Ne gradi sebi lika ni ikakva obličja onoga što je gore na nebu ili onoga što je dolje na zemlji ili onoga što je u vodama ispod zemlje; ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, GOSPOD, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran; kažnjavam bezakonje otaca — onih koji me mrze — na djeci sve do trećega i četvrtoga koljena, a iskazujem milosrđe tisućama onih koji me ljube i drže moje zapovijedi.“ (Izlazak 20:4-6)

          Ovo je „Ovako veli Gospod.“ To je Božji zakon i po tom zakonu bit će suđeno svim ljudima na zemlji. I sam nas Isus uči: „Jer, zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ni jedna jota i ni jedan potezić iz Zakona neće proći dok se sve ne zbude.“ (Matej 5:18). Dakle, još uvijek postoji isto nebo i ista zemlja, a tako je i s Božjim zakonom. U zakonu se otkriva Božji karakter. Njegov karakter se ne mijenja, isto tako se ni Božji zakon ne mijenja. Ljudski zakoni se mijenjaju jer su ljudi na zemlji nesavršeni, tj. grešnici. Ali Božji zakon je savršen kao i sam Bog u svome karakteru. Kršćanske crkve bile bi čiste od idola kad bi odbacile zabludu o besmrtnosti duše. To veliko zlo izišlo je direktno iz Sotoninih usta još u Edenskom vrtu kad je zmija rekla Evi: „Zasigurno nećete umrijeti! Nego zna Bog da će vam se u dan kad budete s njega jeli otvoriti oči, i bit ćete kao bogovi spoznavši dobro i zlo.“ (Postanak 3:4,5). Zmija, tj. Sotona, kaže da neće umrijeti ako i prekrše Božji zakon, već će postati kao bogovi, tj. njihova duša neće umrijeti, nego ona postaje kao Bog koji živi vječno, tj. besmrtan je. Tako su tu zabludu prihvatile mnoge kršćanske crkve. Otuda proizlaze i sveci koji su davno pomrli i spomen se na njih zaboravlja, kako to piše mudri Salomon: „Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja spomen na njih. I ljubav njihova, i mržnja njihova, i zavist njihova sada su nestali, i nikada više neće imati udjela ni u čemu što se čini pod suncem.“ (Propovjednik 9:5,6) Pa onda zašto da vjerujemo da i poslije smrti čovječja duša živi, kada nigdje u Bibliji nema nijedne riječi da duše umrlih idu u nebo ako nisu grešnici, a ako jesu, onda poslije svoje smrti odlaze u pakao ili u neko čistilište pa poslije očišćenja izlaze iz čistilišta i odlaze u nebo.

          Ako bi to bilo istina, zašto bi Isus trebao doći po drugi put, kako to čitamo u Bibliji: „Jer sȃm Gospodin — na zapovijed, na glas arkanđela i na zvuk trube Božje — sići će s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo svagda biti s Gospodinom.“? (1 Sol 4:16,17)

          Ako su duše umrlih već u nebu, zašto Isus treba opet doći i uskrsnuti iz groba tijela umrlih? Pravedni Job kaže o svom čvrstom vjerovanju u ono poslije njegove smrti: „Ali ja znam: moj otkupitelj živi, i on će na svršetku stajati nad prahom. I nakon što se ova moja koža raščini, iz tijela ću svojega tad gledati Boga. Njega ću sȃm za sebe gledati i moje će ga oči vidjeti, a ne tuđe, makar bubrezi moji sahnu u meni.“ (Job 19:25-27)

          Tako, nakon svih ovih biblijskih svetih dokumenata, opet postavljam pitanje: Je li Marija bila sveta? Je li ona „Mati Slobode“? Tko je glavni uzročnik svih ratova i na nebu i na zemlji? „I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zaratiše protiv Zmaja. I Zmaj zarati i anđeli njegovi, i ne nadjačaše. I ne nađe se više za njih mjesta na nebu. I bȋ bačen veliki Zmaj, stara zmija koja se zove Đavao i Sotona, zavodnik svega svijeta. Bȋ bačen na zemlju, a s njime bijahu bačeni i anđeli njegovi.“ Sam Isus kaže: „A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se! Sve se to naime treba dogoditi, ali to još nije svršetak. Jer ustat će narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će gladi i pošasti i potresā na raznim mjestima. No sve je to tek početak trudova. Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi mrziti zbog imena mojega. I mnogi će se tada sablazniti, i jedni će druge izdavati, i mrziti jedni druge. I ustat će mnogi lažni proroci, i zavesti mnoge. I zato što će se bezakonje umnožiti, ohladnjet će ljubav mnogih. Ali tko ustraje do svršetka, taj će se spasiti. I propovijedat će se ovo evanđelje o kraljevstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima. I tada će doći svršetak.“ (Matej 24:6-14)

          Ako povjerujemo svetim biblijskim dokumentima da je Sotona uzročnik svih ratova i na nebu i na zemlji, kakve veze ima Marija, Isusova majka, s današnjim ratovima, kada je Marija u grobu već oko dvije tisuće godina? Marija je bila dobra i vjerna duša tog vremena i ona je povjerovala u riječi anđela Gabriela. Ona je rekla: „Neka mi bude po riječi tvojoj.“ Ali Marija je pravila greške u svom životu i njoj je isto kao i nama potrebna Kristova krv za oproštenje grijeha. Ona leži u grobu i čeka da Isus dođe po drugi put. Tada će svi pravednici uskrsnuti, jer će vjerom u Kristovu krv pomirenja s Bogom ustati iz svojih grobova, a i Marija zajedno s njima. I tada ćemo svagda biti s Gospodom. To je nada svih vjernih duša na zemlji.

          U prvom biblijskom dokumentu čitamo: „I Kain govoraše s Abelom, bratom svojim. I dogodi se, kad bijahu u polju, da Kain usta na Abela, brata svojega, te ga ubi.“ (Postanak 4:8). „Ne kao Kain, koji bijaše od Zloga te zakla brata svojega. A zbog čega ga zakla? Jer mu djela bijahu zla, a djela brata njegova pravedna.“ (1. Ivanova 3:12). Mi se danas nalazimo na istoj zemlji gdje je Kain ubio svog brata. „Tada GOSPOD reče Kainu: »Gdje ti je brat Abel?« A on reče: »Ne znam. Zar sam ja čuvar brata svojega?« I reče Bog: »Što si učinio? Glas krvi brata tvojega iz zemlje k meni vapi. Ti, zato, budi sada proklet sa zemlje koja je rastvorila usta svoja da iz tvoje ruke primi krv brata tvojega.“ (Postanak 4:9-11)

          Zemlja je puna ljudske krvi i veliko prokletstvo snalazi ovu zemlju. I to će trajati dok Isus ponovno ne dođe i učini kraj. Ova zemlja je jedna crna točka u svemiru i bit će vatrom očišćena od grijeha i grešnika. „Po njima ondašnji svijet propade vodom potopljen. A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena i čuvaju se za oganj u dan suda i propasti bezbožnih ljudi.“ (2. Petrova 3:6,7) Amen! L. G.