„Što se tiče svjedočanstava, ništa nije za zanemariti, ništa za odbaciti, ali se vrijeme i mjesto moraju uzeti u obzir.“ 1. Odabr. poruke, orig. str. 57 (1SM 57)

„Nad nama sja nakupljena svjetlost prošlih vjekova. Zapis o Izraelovoj zaboravnosti sačuvan je nama za pouku. U ovom je dobu Bog počeo skupljati sebi narod od svakog naroda, plemena i jezika. U adventnom pokretu On je radio za svoju baštinu kao što je radio za Izraelce kad ih je izvodio iz Egipta. U velikom razočaranju 1844. god. vjera Njegovog naroda bila je ispitana kao i vjera Hebreja na Crvenom moru. Da su Adventisti u početku i dalje imali povjerenja u ruku koja je bila s njima u prošlom iskustvu, vidjeli bi spasenje Božje. Da su svi koji su ujedinjeno radili u djelu 1844. prihvatili vijest trećeg anđela i objavljivali je u sili Svetog Duha, Gospod bi moćno djelovao s njihovim naporima. Plima svjetlosti prosula bi se na svijet. Stanovnici zemlje bili bi upozoreni još prije mnogo godina, završno djelo bilo bi izvršeno i Krist bi došao izbaviti svoj narod.“ 8. Svjed., orig. str. 115 (8T 115)

„Povijest starog Izraela upadljiva je ilustracija prošlog iskustva adventnog tijela. Bog je vodio svoj narod u adventnom pokretu kao što je vodio djecu Izraelovu iz Egipta. U velikom razočaranju njihova vjera bila je iskušana kao i vjera Hebreja na Crvenom moru. Da su se i dalje pouzdali u vodeću ruku koja je bila s njima u njihovom prošlom iskustvu, vidjeli bi spasenje Božje. Da su svi koji su zajednički radili u djelu 1844. godine prihvatili Treću anđeosku vijest i objavili je silom Svetog Duha, Gospod bi moćno djelovao s njihovim naporima. Plima svjetlosti prosula bi se na svijet. Stanovnici Zemlje bili bi upozoreni još prije mnogo godina, završno djelo bilo bi izvršeno i Krist bi došao izbaviti svoj narod.

Nije bila Božja volja da Izrael luta pustinjom četrdeset godina. On ih je želio voditi ravno u Kanaansku zemlju i utvrditi ih tamo kao svet i sretan narod. No, „nisu mogli ući zbog nevjere”. (Heb 3,19) Zbog svog odmetanja i otpadništva stradali su u pustinji, a drugi su podignuti da uđu u obećanu zemlju. Isto tako, nije bila Božja volja ni da Kristov dolazak bude toliko odgođen, a Njegov narod ostane toliko godina u ovom svijetu grijeha i žalosti. Ali nevjera ih je odvojila od Boga. Pošto su odbili izvršiti posao koji im je On odredio, drugi su podignuti da objave vijest. Iz milosti prema svijetu Isus odlaže svoj dolazak, kako bi grešnici imali priliku čuti upozorenje i naći u Njemu zaklon prije nego što se izlije gnjev Božji.“ VB84, orig.str. 291-2 (GC 291-2)

U prethodnim izjavama jasno možemo vidjeti da mi, Adventisti sedmog dana, ponavljamo povijest tjelesnog Izraela. Također je jasno očito da nema ništo novo pod suncem. Trebamo se zapitati kako to da su onih pedeset tisuća, koji su napustili svoje protestantske crkve kao rezultat prihvaćanja druge anđeoske vijesti (Otk 14:8), bili u stanju ujedinjeno objaviti drugu anđeosku vijest svijetu, dok mi Adventisti sedmog dana (više od osam milijuna članova [danas više od 20 milijuna]) nismo još u stanju ujedinjeno objaviti našu vijest svijetu? Kako to da se između osam milijuna adventista još ne može naći 144 000 vjernih duša? U Ranim spisima, orig. str. 279 (EW 279), čitamo: „Anđeo s pisarskim priborom na bokovima vratio se sa zemlje i izvijestio Isusa da je njegovo djelo obavljeno, a sveci izbrojeni i zapečaćeni. Tada sam vidjela Isusa koji je služio ispred kovčega s deset zapovijedi kako je odložio kadionicu. Podigao je svoje ruke i snažnim glasom rekao: „Svršeno je.“ Od tog trenutka nema više milosti ni za jednog čovjeka na zemlji.

Kada bi se još osam milijuna ljudi ili čak i pola svijeta pridružilo ASD crkvama, Krist i dalje ne bi mogao doći jer još ne bi imao narod za nebo. Ovo je ozbiljno pitanje za sve ASD. Već 1852. god. sestra White je vijest Vjernog Svjedoka Laodiceji uputila vjernicima njezinog vremena (ostatku crkve Filadelfija koji je sudjelovao u Ponoćnom pokliču 1844.). Ta se crkva ubrzo hladila i postala mlaka (molim, vidi Rane spise, orig. str. 107).

„Svjedočanstvo Vjernog Svjedoka nije bilo ni upola poslušano. Svečano svjedočanstvo o kojem ovisi sudbina crkve bilo je slabo cijenjeno, ako ne i posve zanemareno.“ 1. Svjed., orig. str. 181 (1T 181)

„Te noći sanjala sam da sam bila u Battle Creeku i gledajući kroz staklo na vratima vidjela sam skupinu koja je koračala prema kući, dva po dva. Izgledali su strogo i odlučno. Dobro sam ih poznavala i okrenula sam se da otvorim vrata salona da ih primim, ali pomislila sam da ponovno pogledam. Prizor se promijenio. Skupina je sada izgledala kao katolička procesija. Jedan je u svojoj ruci nosio križ, a drugi trsku. Kako su se približavali, onaj koji je nosio trsku napravio je krug oko kuće i triput rekao: „Ova kuća je proskribirana. Stvari moraju biti zaplijenjene. One govore protiv našeg svete uredbe.“ Obuzeo me užas i potrčavši kroz kuću izašla sam na sjeverna vrata i našla se usred skupine ljudi od kojih sam neke poznavala, ali im se nisam usuđivala progovoriti ni riječi zbog straha da me ne izdaju. Tražila sam mirno mjesto gdje bih mogla plakati i moliti se, bez da me prate željne, radoznale oči gdje god da se okrenem. Neprestano sam ponavljala: „Kad bih samo mogla shvatiti ovo! Kad bi mi rekli što sam rekla ili učinila!“

„Puno sam plakala i molila se dok sam vidjela da plijene naše stvari. Pokušala sam vidjeti suosjećanje ili sažaljenje prema meni u pogledima onih oko mene i zapazila na nekolicini onih za koje sam mislila da bi pričali sa mnom i tješili me da se nisu bojali da ih drugi ne bi opazili. Pokušala sam pobjeći iz gomile, ali vidjevši da me promatraju prikrila sam svoje namjere. Počela sam glasno plakati i govoriti: „Kad bi mi samo rekli što sam učinila ili rekla!“ 1. Svjed., orig. str. 577-8, pisano 1866./1867. (1T 577-8)

Sveti Duh nas uči da se vrijeme i mjesto moraju uzeti u obzir. Za one koji su došli plijeniti njezine stvari ona je rekla da ih je dobro poznavala i da su izgledali kao katolička procesija. To nije bio nitko drugi nego ASD vođe u Battle Creeku koji su pokazivali duh papstva prema njenim djelima. Oni su plijenili svjedočanstva koja je Bog poslao svom narodu u crkvi ASD. Velika borba, izdanje 1884., posebno je promijenjena. Mnoge stranice su izbrisane, a mnogo više ih je dodano prema ljudskoj mudrosti. Kada se originalna verzija iz 1884. pojavila, ASD vodstvo tvrdi da je sestra White sama odobrila promjene koje su u verziji iz 1888. Vodstvo je sakrilo od naroda vrlo značajnu svjetlost iz 18. poglavlja Otkrivenja. Ako je sestra White doista odobrila promjene u Velikoj borbi, onda verzija iz 1884. nije bila nadahnuta Svetim Duhom pa je ona morala izbrisati cijele stranice i ubaciti druge.

Sad kad je u Hrvatskoj objavljeno originalno izdanje Velike borbe, tamošnje adventističko vodstvo objavilo je u svojoj publikaciji „Adventistički pregled“ članak pod naslovom „Kratka povijest nastanka knjige VELIKA BORBA“. Između ostalih opravdanja za izmjenu njene knjige, čitamo: „Prve četiri stranice iz poglavlja pod naslovom 'Sotonine zamke' izbrisane su iz poglavlja jer se tekst odnosio na protestantske propovjednike i bio je razumljiv samo adventistima, a ne ljudima iz svijeta. 1923. god. taj je tekst uvršten u kompiliranu knjigu „Svjedočanstva za propovjednike“.

Stoga se nameću neka pitanja kao: Tko je donio odluku o brisanju tih četiriju stranica iz Velike borbe izdanje iz 1884. i da se 39 godina kasnije tiskaju u kompilaciji „Svjedočanstva za propovjednike“? Je li istina da se prve četiri izbrisane stranice odnose jedino na protestantske propovjednike? Da pogledamo prvu stranicu koja je izbrisana:

„Kako se Božji narod približava opasnostima posljednjih dana, Sotona se ozbiljno savjetuje sa svojim anđelima o najuspješnijem planu rušenja njihove vjere. On vidi da su popularne Crkve već uljuljkane u san njegovom varljivom silom. Ugodnim obmanama i lažljivim čudesima, on ih i dalje može držati pod svojom kontrolom. Stoga upućuje svoje anđele da zamke postave osobito onima koji očekuju Kristov drugi dolazak i nastoje držati sve Božje zapovijedi.

Veliki varalica kaže: „Moramo paziti na one koji skreću pozornost Jehovinoj suboti; oni će navesti mnoge da uvide zahtjeve Božjeg Zakona, a ista svjetlost koja otkriva pravu subotu, također otkriva i Kristovu službu u nebeskom Svetištu i pokazuje da se sada izvršava posljednje djelo za čovjekovo spasenje. Zadržite umove naroda u tami dok se to djelo ne završi i zadobit ćemo svijet, a također i Crkvu.”...

Utjecat ću na popularne propovjednike da odvrate pažnju svojih slušatelja od Božjih zapovijedi. Ono što Sveto Pismo proglašava kao savršen zakon slobode bit će prikazano kao jaram ropstva. Narod prihvaća objašnjenja svojih propovjednika o Svetom Pismu, a ne istražuje za sebe. Stoga, djelujući kroz propovjednike, mogu vladati narodom po svojoj volji.“

Sada, neka se svaki ASD zapita odnose li se ovi odlomci na protestantske propovjednike ili na ASD crkvu. Isti članak dalje kaže: „Do 1884. god. sestra je White pisala isključivo za adventiste, a ne za one u svijetu...“ Ako je ovo istina, onda ni treća anđeoska vijest, također, nije bila propovijedana do 1884. god. Stoga bi broj članova u crkvi ostao isti jer vijest nije išla u svijet. Također, ako je ovo istina, kako to da u Velikoj borbi, svezak 4, orig. str. 520 i 521, adventistički izdavači tvrde: „...izdavači su smatrali da se ovaj svezak može prodati onima koji nisu naše vjere, tako da su uz suradnju gospođe White ... tiskali sljedeća izdanja ... za prodaju po 1,50 dolara. ... Između 1885. i 1888. god. nastalo je deset izdanja u ukupnoj nakladi od 50 000 primjeraka.“ Očito je da je velika većina tih primjeraka bila prodana svijetu. Nadalje, u Pregledu i glasniku 1, orig. str. 210 (RH April 4, 1882), sestra White savjetuje što se tiče njenih publikacija: „Neka se drže tamo gdje ih mnogi mogu čitati i neka se izderu od čitanja od strane svih susjeda.... Trebali biste posuditi Duh proroštva svojim susjedima i nagovoriti ih da kupe kopije za sebe.“ Ovo je pisano 1882. god. Očito, ni sestra White ni tadašnji ASD izdavači nisu smatrali da su do 1884. god. njena djela trebala biti ograničena samo na ASD.

Trudi li se stvarno, ASD crkva držati svih deset zapovijedi? Ako bismo rekli: 'Da, trudi se', kako to, onda, da ona lažno svjedoči na Ellen G. White – jer crkva tvrdi da je sestra White sama odobrila promjene, dok, ustvari, ona nije učinila tako nešto. Ona je sama rekla da nije imala pravo ništa izmijeniti od onog što je pisala:

„Riječ malom stadu“, orig. str. 27 (A Word to the Little Flock, 27) glasi: „Tako daleko od želje da uskratim bilo što što sam ikad objavila, osjećala bih veliko zadovoljstvo dajući javnosti svaki redak svojih spisa koji su ikad bili tiskani.“ (1883.)

„Pregled i glasnik“ 5, orig. str. 110 (RH January 26, 1905) glasi: „To što sam napisala jest ono što mi je Gospod naredio pisati. Nisam dobila upute da promijenim ono što sam poslala.“

„Pregled i glasnik“ 5, orig. str. 231 (RH April 19, 1906) glasi: „Ne povlačim niti jednu riječ poruke koju sam nosila.“

Ako bi netko usporedio verziju iz 1884. god. s kasnijim verzijama Velike borbe i vidio karakter citata koji su promijenjeni, došao bi do zaključka da su te promjene izvršene u samom vrhu ASD crkve. Glavna svrha tih promjena bila je sakriti djelo anđela iz Otkrivenja 18, djelo koje je sestra White opisala u svojoj knjizi Rani spisi pod naslovom 'Glasna vika'. Prva Velika borba iz 1884. god. ima poglavlje s istim naslovom, ali kasnija izdanja imaju promjene u tom poglavlju, koje nosi naslov 'Posljednja opomena'. Hajde da usporedimo ta dva poglavlja.

„Velika borba“, verzija iz 1884. glasi: „Stoga je pokret prikazan anđelom koji silazi s Neba, rasvjetljujući zemlju svojom slavom i vičući snažno jakim glasom, objavljujući grijehe Babilona. U vezi s njegovom porukom čuje se poziv: „Izađite iz nje, narode moj.” Kako se ta upozorenja pridružuju vijesti Trećega anđela, ona prerasta u glasnu viku.“

„Velika borba“, verzija iz 1888. glasi: „Stoga je pokret predočen anđelom koji silazi s Neba, koji rasvjetljuje zemlju svojim sjajem i jakim glasom objavljuje grijehe Babilona. U vezi s njegovom porukom čuje se poziv: „Iziđite iz nje, moj narode!“ Ujedinjeni s porukom trećeg anđela, ovi pozivi čine posljednje upozorenje koje će biti upućeno stanovnicima Zemlje.“

Promjena je suptilna, ali pažljivom čitatelju očita. U kasnijem izdanju nije spomenuta Glasna vika. S kasnijim izdanjima bilo je lako ASD vodstvu prikazati da će se Glasna vika uputiti svijetu (uključujući protestante, katolike itd.), da će članovi tih crkava morati izaći iz svojih palih crkava i pridružiti se ASD crkvi. To su učinili u subotnjoškolskoj lekciji od 1994. god., u zadnjem tromjesečju. Površnom čitatelju kasnijih izdanja Velike borbe lako je doći do ovog zaključka zbog prethodno navedenih promjena koje se tiču pada protestantskih crkava.

U originalnoj (1884) verziji u vezi protestantskih crkava čitamo: „Kad su crkve prezrele savjet Božji i odbacile adventnu vijest i Gospod je njih odbacio.“ Ona nastavlja pisati o poviku ' Pade Babilon' i kaže da „vijest koja objavljuje pad Babilona mora se odnositi na neko religijsko tijelo koje je jednom bilo čisto, a potom se iskvarilo. To ne može biti Rimska Crkva, kako se ovdje misli jer je ta crkva već stoljećima bila u palom stanju.“ Ona nastavlja vijest primjenjivati na protestantske crkve. Tako, kad čitatelj dođe do poglavlja Glasna vika, vidjet će da se vijest 'izađite iz nje, narode moj' ne može odnositi uglavnom na protestante ili samo katolike jer su oni već neko vrijeme u palom stanju. Stoga uključuje i crkve koje su se pojavile od 1844. god. i postale duhovne bludnice kao što su to i Katolička i protestantske crkve.

Što se tiče protestantskih crkava, kasnije izdanje (orig. str. 389) kaže: „Ali vijest drugoga anđela nije se potpuno ispunila 1844. godine. Crkve su tada doživjele moralni pad kao posljedicu svog odbijanja svjetlosti adventne vijesti, ali taj pad nije bio potpun.....Međutim, još se ne može reći da je Babilon pao....“

Tako, kada čitatelj dođe do poglavlja 'Posljednja opomena' čini se očitim da bi se vijest o padu Babilona uglavnom odnosila na one protestantske crkve koje nisu potpuno pale u vrijeme druge anđeoske poruke.

Tako je jasno razotkrivena glavna svrha promjene Velike borbe iz 1884. god. To je bilo da proturječi činjenici da se vijest anđela iz Otkrivenja 18, koja objavljuje pad Babilona, može primijeniti na ASD crkve.

Molim, zapazite da je Glasna vika slična Ponoćnom pokliču. Ako je svrha Ponoćnog pokliča bila da probudi deset djevica iz Mateja 25. poglavlja (Božji narod tog vremena), tada je očito da je svrha Glasne vike da probudi današnjih deset djevojaka koje spavaju u ASD crkvama.

U Biblijskim komentarima, svezak 7, orig. str. 984 (7BC 984) (pisano 1892.), čitamo: „Vrijeme ispita je upravo nad nama, jer je glasna vika trećeg anđela već počela u otkrivenju pravednosti Krista, Otkupitelja koji oprašta grijehe. To je početak svjetlosti anđela čija će slava ispuniti cijelu zemlju.“ Svi mogu jasno razumjeti iz ovog citata (koji se odnosi na vijest donijetu 1888.) da je anđeo iz Otk 18 sišao sa svojom viješću na Generalnu konferenciju ASD u Minneapolisu. Svi su vidjeli po tekstu citiranom iz Velike borbe da Glasna vika ne može početi bez vijesti o padu Babilona i bez drugog glasa s neba 'Izađite iz nje, narode moj' (Otk 18:1-5). Stoga, postavlja se pitanje: Kako to da je Glasna vika 1888. god. bila ispit za ASD vodstvo na Generalnoj konferenciji, a sada u ASD lekcijama koje je proučavalo oko 8 milijuna ASD uči se da se Glasna vika odnosi na druge crkve u svijetu? Nitko ne može dati drugima vijest osim ako je ne prihvati za sebe. Nekadašnji tajnik Generalne konferencije, Robert W. Olson, tijekom svog mandata napisao je sljedeći odgovor na pitanje što se dogodilo s viješću koja je došla 1888. god.: „Vjerujem da će vijest opravdanja vjerom sigurno biti uključena u Glasnu viku iz Otk 18:2,3. Ali jasno mi je da je Glasna vika, započeta 1890-ih, prekinuta iz nekog razloga, tako da sada još uvijek gledamo u budućnost za Glasnu viku“, potpisani gospodin Olson.

Da bismo ispravno razumjeli vijest iz Otkrivenja 18, potrebno je razumjeti drugu anđeosku vijest (Otk 14:8). Znamo da je vijest bila objavljena 1844.god., ali moramo znati na koga se ta vijest odnosila i zašto je uopće bilo potrebno da vijest bude objavljena. Koji su bili rezultati objavljivanja te poruke koja objavljuje pad Babilona zbog otrovnog vina? Oni ASD koji zanemaruju dobro proučiti trostruku anđeosku vijest neće biti u stanju razumjeti vijest iz Otk 18, jer taj vjesnik ponavlja drugu anđeosku vijest „s dodatnim spominjanjem pokvarenosti koje su ušle u crkve od 1844.“ Tako mi vidimo da ovaj anđeo iznosi pokvarenosti koje su se uvukle u crkve u laodicejskom razdoblju. Svjetlost iz Otkrivenja 18 osvjetljava ili razotkriva svaku kap otrovnog vina i narod je primoran birati između života i smrti. Ovo je, u biti, ono što se dogodilo u drugoj anđeoskoj vijesti. Kao što je spomenuto ranije, u Velikoj borbi (verzija iz 1884.) u vezi protestantskih crkava čitamo: „Kad su crkve prezrele savjet Božji i odbacile adventnu vijest i Gospod je njih odbacio. Prvog anđela slijedio je drugi, objavljujući: „Pade, pade Babilon, taj veliki grad, jer je vinom gnjeva svog bluda napojio sve narode.” ....“To ne može biti Rimska Crkva, kako se ovdje misli jer je ta crkva već stoljećima bila u palom stanju.“ U kasnijim izdanjima Velike borbe nalazimo da je riječ 'samo' dodana: „...ne može se odnositi samo na Rimsku crkvu...“, čime se sugerira da se druga anđeoska vijest odnosila i na Rimsku crkvu također, dok je sestra White napisala suprotno u ranijoj (1884) verziji.

Kao što je ranije rečeno, kasnija verzija također sugerira da Babilon tada nije u potpunosti pao. Ako je ovo istina, tada onih 50 000 koji su napustili svoje protestantske crkve nisu imali pravo to učiniti. Ako tada pad protestantskih crkava nije bio potpun, kako ih je Bog mogao odbaciti? Ako protestantske crkve nisu u potpunosti pale u vrijeme druge anđeoske vijesti, kako to da u Ranim spisima, orig. str. 245 (EW 245), čitamo: „Proročanstvo se ispunilo u prvoj i drugoj anđeoskoj vijesti. One su bile dane u pravo vrijeme i izvršile su djelo koje je Bog namjeravao izvršiti kroz njih.“
Kako se ove izjave iz Velike borbe 1884 i Velike borbe 1888 izravno suprote, koja je izjava istinita? Je li Bog pogriješio u odbacivanju protestantskih crkava jer su one odbacile prvu anđeosku vijest? Čija bi to ideja mogla biti i u čiju bi korist bilo da se naširoko uči da vijest četvrtog anđela dolazi završiti ono što vijest drugog anđela nije završila? Zašto bi ASD tromjesečna lekcija (1994. god. pod naslovom Glasna vika) sugerirala da se Glasna vika odnosi uglavnom na protestante i katolike (jer je riječ 'samo' bila dodana)?

Ako se anđeo iz Otk 18 pridružuje trećoj anđeoskoj vijesti, neće li onda taj anđeo doći onima koji tvrde da žive pod svjetlošću treće anđeoske vijesti? Ako vjerujemo da su Jones i Waggoner donijeli četvrtu anđeosku vijest vodstvu Generalne konferencije u Minneapolisu 1888. god. (molim, sjetite se da imamo izvještaj da je Glasna vika već bila otpočela, ali je bila prekinuta iz nekog razloga i da je sestra White rekla da je vrijeme ispita bilo upravo nad 'nama'), jesu li onda Jones i Waggoner objavili svoju vijest krivim ljudima? Nisu li umjesto toga trebali ići protestantima? Zašto ih je Bog poslao ASD vodstvu?

„Vijest trećeg anđela neće biti shvaćena, svjetlost koja će obasjati zemlju svojom slavom bit će nazvana lažnom svjetlošću od strane onih koji odbijaju hodati u njenoj naprednoj slavi. Posao koji je mogao biti obavljen ostat će neučinjen od strane onih koji odbijaju istinu, zbog njihove nevjere. Molimo vas, koji se protivite svjetlosti istine, da se maknete s puta Božjih ljudi. Neka ih s neba poslana svjetlost obasja jasnim i postojanim zrakama.“ Pregled i glasnik, 27. svibnja, 1890. (RH May 27, 1890)

„Vidjela sam da su Jones i Waggoner bili pandan Jošui i Kalebu. Kao što su djeca Izraelova kamenovala uhode doslovnim kamenjem, vi ste kamenovali ovu braću kamenjem sarkazma i podsmijeha. Vidjela sam da ste namjerno odbacili ono što ste znali da je istina, samo zato što je bilo previše ponižavajuće za vaše dostojanstvo. Vidjela sam neke od vas u vašim šatorima kako oponašate i ismijavate ovu dvojicu braće na sve načine. Isto tako, vidjela sam, da ste prihvatili njihovu vijest, bili bismo u kraljevstvu dvije godine od tog datuma, ali se sada moramo vratiti u pustinju i tamo ostati 40 godina.“ Melbourne, Australia, 9. svibnja, 1892.

Ono što je Mojsije bio tjelesnom Izraelu, Ellen G. White je bila duhovnom. Ono što je Bog pokazao Mojsiju na gori i dao mu deset zapovijedi na kamenim pločama napisanih Božjim vlastitim prstom, pokazao je, također, i sestri White u vezi nebeskog Svetišta i Svetinje nad svetinjama u kojoj je vidjela kovčeg zavjeta, Aronov propupao štap, posudu s manom i deset zapovijedi napisanih Božjim vlastitim prstom. Baš kao što je Mojsije dao tjelesnom Izraelu Božji zakon, tako je i sestra White dala Božji zakon duhovnom Izraelu ubrzo nakon 1844. god. Ovo je najbolje opisano u njenoj knjizi Rani spisi, u poglavlju pod naslovom 'Otvorena i zatvorena vrata', orig. str. 42. (EW 42)

„Povijest starog Izraela upadljiva je ilustracija prošlog iskustva adventnog tijela. Bog je vodio svoj narod u adventnom pokretu kao što je vodio djecu Izraelovu iz Egipta. U velikom razočaranju njihova vjera bila je iskušana kao i vjera Hebreja na Crvenom moru. Da su se i dalje pouzdali u vodeću ruku koja je bila s njima u njihovom prošlom iskustvu, vidjeli bi spasenje Božje.“ VB (1884), Treća vijest odbačena. (GC 1884)

Također, u 5. Svjed., orig. str. 160. (5T 160) čitamo: „Sotonine zamke postavljene su za nas isto kao što su bile za djecu Izraelovu neposredno prije njihova ulaska u zemlju Kanaan. Mi ponavljamo povijest tog naroda.“

Tako mi vidimo da je 1844. god. duhovni Izrael prelazio duhovno Crveno more (prošli kroz razočaranje) i ušao u duhovnu pustinju. 1888. god. je duhovni Izrael došao do svog duhovnog Jordana. To potvrđuje činjenica da je sestra White rekla da su Jones i Waggoner bili pandan Jošui i Kalebu. Vidimo da se tjelesni Izrael pobunio na Jordanu. „I svi su sinovi Izraelovi mrmljali protiv Mojsija i protiv Arona. I sva im je zajednica govorila: “Daj Bože da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili daj Bože da smo pomrli u ovoj pustinji! ... A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili među onima što su istraživali zemlju, razderali su svoju odjeću. Zatim su rekli svoj zajednici sinova Izraelovih govoreći: “Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo, izvanredno je dobra zemlja. Ako mi GOSPODU omilimo, tada će nas on dovesti u tu zemlju i dati nam je. Tu zemlju u kojoj teče med i mlijeko. Samo se nemojte buniti protiv GOSPODA niti se ne bojte naroda te zemlje: jer oni su zalogaj kruha za nas. Zaštita njihova ih je napustila, a s nama je GOSPOD! Ne bojte ih se!” Ali je sva zajednica zatražila da ih se kamenuje. ... U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: i svi vi koji ste pobrojani prema svim vašim popisima od dvadeset godina starosti pa naviše, koji ste mrmljali protiv mene. Bez sumnje vi nećete ući u zemlju za koju sam se zakleo da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova. ... Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju, baš dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu, snosit ćete svoju nepravdu, baš četrdeset godina. ... Onda je Mojsije prenio te riječi svim sinovima Izraelovima i narod se jako rastužio. I ustali su rano ujutro te se počeli uspinjati na vrh gore govoreći. “Evo nas ovdje, i uzlazimo na mjesto koje je GOSPOD obećao, jer smo sagriješili.” Nato je Mojsije rekao: “Zašto vi sada prestupate zapovijed GOSPODNJU? Ali u tome nećete uspjeti.“ Brojevi, poglavlja 13 i 14.

Ovdje vidimo, kada je tjelesni Izrael trebao ići u obećanu zemlju vjerom u moćnu ruku koja ih je vodila kroz pustinju, da su se oni pobunili protiv Gospoda. Kada im je Gospod rekao da idu natrag u pustinju i tamo lutaju još 40 godina, oni su tada pokušali ući u zemlju Kanaan. Ovo je upravo ono što se 1888. god. dogodilo duhovnom Izraelu. Kada su se pobunili protiv vijesti Jonesa i Waggonera, sestra je White (naš Mojsije) 1892. god. rekla da se sada moramo vratiti natrag u pustinju na 40 godina. Ubrzo nakon toga, izvjesni se brat Stanton, s nekoliko sljedbenika, pojavio objavljujući da je crkva Babilon. Tako je 1893. god. sestra White pisala tom bratu i rekla mu da radi Sotonin posao i da 'crkva ostatka' nije 'Babilon'. Ovdje nije mislila na ostatak od Laodiceje, već na ostatak od Filadelfije koji su još uvijek bili živi u to vrijeme pobune protiv vijesti Jonesa i Waggonera 1888. god. Postoji razlika između vijesti 'crkva je Babilon' i vijesti 'Pade Babilon' (Otk 14:8 i Otk 18:2,3). Stoga je jasno očito da je vijest brata Stantona bila od Sotone. Ipak, pogledajmo primjer: Kada je Medoperzija osvojila Babilon, tada je Babilon pao i vjernici su mogli slobodno odlučiti napustiti ga ili ostati. Babilon više nije imao vlast zadržati ih kao robove. Mogli su izabrati staviti se pod vlast Medoperzije ili oni kojima je u srcu bio Jeruzalem, mogli su izabrati otići i izgraditi Božji grad (svoj karakter) i pripremiti ga za Njegov dolazak. Niti drugi niti četvrti anđeo ne objavljuju da su oni Babilon, već da je Babilon pao.

Sjetimo se sada uvodnog teksta ove studije: „vrijeme se i mjesto moraju uzeti u obzir“. Vidimo da je božanska volja bila da se duhovni Izrael vrati u pustinju 1892. god., a ipak, 1893. god. brat Stanton i njegovi sljedbenici pobunili su se protiv te poruke i činili Sotonin posao. Oni su predstavljali one kojima je Mojsije rekao: „Ne penjite se, jer GOSPOD nije među vama.“ Stup od oblaka i ognja doveo je i tjelesni i duhovni Izrael do Jordana. Nakon pobune i tjelesnog i duhovnog Izraela, isti ih je stup vodio natrag u pustinju. U oba slučaja, oni koji su se pobunili protiv Boga morali su ostaviti svoje kosti u pustinji, a buduća bi generacija naslijedila obećanje.

Isto tako, jasno je očito da djelo anđela iz Otkrivenja 18 završava povijest ovog svijeta. To je posljednji poziv milosti i nakon toga Bog nema više ništa dati stanovnicima ove zemlje. Zato svi koji čuju vijest ovog anđela biraju između života i smrti. S obzirom da se rad ovog anđela ujedinjuje s trećom anđeoskom viješću, razumijemo da ovaj anđeo silazi k onima koji vjeruju da su pod svjetlošću treće anđeoske vijesti – vijesti koja je počela ubrzo nakon 1844. god. s prelaskom duhovnog Crvenog mora (razočaranje). Doista, ova im je vijest već jednom došla zajedno s Glasnom vikom, ali su oni pali na ispitu danom 1888. god. i kamenovali Božje vjesnike.

Kada je tjelesni Izrael došao na Jordan po drugi put, uslijedilo je otpadništvo veće nego bilo koje drugo koje se dogodilo u proteklih 40 godina. Tamo „onih koji su pomrli u pošasti bilo je dvadeset i četiri tisuće.“ Brojevi 25:9. Kao što se tjelesni Izrael morao vratiti u pustinju nakon pobune protiv Boga, tako se i duhovni Izrael morao vratiti u duhovnu pustinju; i kao što je tjelesni Izrael još jednom došao do obale Jordana, tako i duhovni Izrael, također, mora doći do obale Jordana jer ponavlja povijest tjelesnog Izraela. To znači da će Bog još jednom poslati svog vjesnika s istom viješću iz Otk 18, i mlađa će generacija biti ispitana i morati birati između života i smrti. Samo najrevniji proučavatelji Biblije su u stanju razlikovati lažne anđele i pravog anđela iz Otk 18, čija je dužnost iznijeti sve pokvarenosti koje su ušle u crkve od 1844. god. Kada taj anđeo počne objavljivati svoju vijest, što mislite da će ASD učiniti takvom vjesniku? Neće li u svoju obranu uzeti one riječi sestre White koje je ona napisala bratu Stantonu prije više od sto godina, govoreći mu da radi Sotonin posao? Je li moguće da svi oni koji to čine zapravo rade Sotonin posao jer koriste ove riječi kao opravdanje za odbacivanje vijesti iz Otk 18? Je li moguće da će sve tri ASD crkve raditi Sotonin posao s ovim svjedočanstvom pisanim prije više od 100 godina?

Kao što su vođe protestantskih crkava činile Sotonin posao s riječima koje je Krist rekao: „o danu i času ne zna nitko...“, tako danas vođe Božjeg naroda čine Sotonin posao s riječima koje je napisala sestra White - „crkva ostatka nije Babilon“ - kako bi ugušili i odbacili vijest iz Otk 18.

Treća anđeoska vijest počela se razumijevati od 1847. do 1849. god., nakon što je sestra White imala nekoliko viđenja u vezi Svetišta, posebno Svetinje nad svetinjama u kojoj je bio kovčeg zavjeta. Do tada vjernici nisu mogli ići naprijed. Do tada je među vjernicima vladala zabuna jer nisu mogli razumjeti zašto Krist nije došao 22. listopada 1844. god. Sa sigurnošću možemo reći da je vijest trećeg anđela zapravo počela tek 1848. god.

Od tog vremena pa do 1888. god. punih je 40 godina lutanja kroz duhovnu pustinju. Kao što je tjelesnom Izraelu trebalo neko vrijeme da se pripremi za putovanje od Crvenog mora, tako je bilo i s duhovnim Izraelom. Također, kao što je tjelesni Izrael neko vrijeme ostao na obalama Jordana, čekajući da se vrate uhode, zatim odbacio poruku Jošue i Kaleba, duhovni je Izrael, isto tako, proveo neko vrijeme na obalama duhovnog Jordana. Kada se tjelesni Izrael morao vratiti u pustinju zbog svoje pobune na Jordanu, svi su se, i dobri i zli, morali vratiti. Tako su se, također, i Mojsije, Jošua i Kaleb morali vratiti i, iako su bili vjerni Gospodu, ponizili su se i vratili u pustinju. Pobunjenici su morali ostaviti svoje kosti u pustinji. Tako je bilo i nakon 1888. god. Nitko od vjernika nije prešao Jordan 1888. god.

Još jednu važnu lekciju trebamo naučiti iz događaja na Crvenom moru i Jordanu. Znamo, što se tiče tjelesnog Izraela, da se Crveno more razdvojilo pred njima i prešli su suhim tlom, dok su faraon i njegova vojska, progoneći ih, bili sahranjeni u vodama. Isto tako, kada je druga generacija došla do obala Jordana, voda se razdvojila i Božji narod je još jednom prešao prijeko. Tako će biti i za duhovni Izrael. Bog će im otvoriti put, jer se povijest ponavlja i nema ništa novo pod suncem. Međutim, moramo zapaziti da se prije nego što je tjelesni Izrael prešao preko Jordana, morala izvršiti reorganizacija. Aron i Mirjam umrli su u pustinji, dok je Mojsiju uskraćen pristup obećanoj zemlji zbog njegovog grijeha. Tako je Bog rekao Mojsiju da imenuje Jošuu za novog vođu koji će uvesti Izrael u obećanu zemlju. Mojsije je umro na granici Jordana.

Još jedno pitanje dolazi na um. Koga predstavljaju dvanaest kamenova koji su ostali sahranjeni u rijeci Jordan? U Jošui 4:9 čitamo da je dvanaest kamenova bilo postavljeno u Jordanu na mjestu gdje su „stajale noge svećenika koji su nosili Kovčeg saveza“. Znamo da su faraon i njegova vojska bili sahranjeni u Crvenom moru, ali što to kamenje koje je sahranjeno u Jordanu predstavlja? Štoviše, budući da duhovni Izrael ponavlja povijest tjelesnog Izraela, što nam ovo kamenje simbolizira? Istina je da, dok je dvanaest kamenova ostavljeno tamo i sahranjeno, bilo je, isto tako, dvanaest kamenova koji su izvađeni iz sredine rijeke Jordan i postavljeni kao spomenik na čudesno Božje djelo u razdvajanju rijeke Jordan tako da je Božji narod mogao prijeći suhim tlom. Tako je ovaj spomenik svjedočio narednim generacijama. Kada je Bog razdvojio Crveno more za svoj narod, Mojsije je napisao hvalospjev, čiji dio glasi: „Dubine su ih prekrile; kao kamen su na dno potonuli.“ Izlazak 15:5. Dakle, vidimo velike sličnosti u prelasku Crvenog mora i prelasku rijeke Jordan u vezi tjelesnog Izraela. Tako je i s duhovnim Izraelom budući da ponavljamo njihovu povijest. Međutim, tjelesni je Izrael lutao pustinjom 40 godina, dok je duhovni Izrael lutao 120 godina, tri puta više od 40 godina tjelesnog Izraela.

Kao što je ranije spomenuto, Božji narod nije u potpunosti razumio treću anđeosku vijest do oko 1848. god., otprilike 4 godine nakon 1844. god. Tako je od 1848. do 1888. god. bilo punih 40 godina. Zbog pobune duhovnog Izraela protiv Božjih vjesnika morali su se vratiti u pustinju kako bi cijela generacija pomrla (dva puta po 40 godina – od 1888. do 1968. je punih 80 godina). To čini ukupno 120 godina lutanja po pustinji. Od 1968. do 1970. god. bilo je vrijeme pripreme. Tada, 1970. god. su pisma počela kružiti ovom zemljom – pisma koja su jasno govorila protiv otrovnog vina koje se uvuklo u sve tri ASD crkve od 1844. god. Taj je anđeo svojom svjetlošću počeo otkrivati svaku kap otrovnog vina proizvedenog u sve tri ASD crkve. Većina se tog otrovnog vina može naći u knjizi o Danielu i Otkrivenju koju je napisao Uriah Smith. Sve su tri ASD crkve prihvatile ovu knjigu i narod je u sve tri crkve zatrovan vinom koje je proizvela ta knjiga. Neki ASD ovu knjigu nazivaju 'rupom bez dna' (Otk 9:1). Ta je knjiga sakrila istine koje su u 6 poglavlja knjige Otkrivenje. Ta poglavlja su: 8., 9., 13., 16., 17. i 18. Uriah Smith je pokrio istine 7 truba primjenjujući ih na svjetsku povijest i sve su tri ASD crkve prihvatile njegovo tumačenje biblijskih istina, sve vrijeme govoreći: 'Biblija i samo Biblija'. Ipak, oni odbacuju Bibliju koja sama sebe tumači i prihvaćaju ljudske pretpostavke i tumačenja koja nisu utemeljena na biblijskim istinama. Budući da 7 truba nije ispravno shvaćeno, i 7 zala je pogrešno protumačeno. U trećoj anđeoskoj vijesti nalazimo snažno upozorenje koje objavljuje da će oni koji se klanjaju zvijeri i njezinoj slici i prime njezin žig na svoje čelo ili ruku piti vino Božjeg gnjeva koje se izlijeva nepomiješano (nerazblaženo s milošću – što se odnosi na 7 zala koja počinju nakon završetka vremena probe). Stoga je dužnost svakog ASD (koji tvrdi da su narod koji nosi treću anđeosku vijest) upozoriti svijet na opasnost poslušnosti građanskom i crkvenom vodstvu iznad Božjeg vodstva. U Izlasku 20:2,3 Bog nam zapovijeda da nemamo drugih bogova osim Njega. Sve što cijenimo više od Njegove riječi (kao što su običaji i tradicija ljudi) bilo bi, stoga, po definiciji, idolopoklonstvo ili kršenje Božje zapovijedi. Kada smo svi bili kršteni u ASD crkvu, zavjetovali smo se na poslušnost samo Ocu, Sinu i Svetom Duhu. Stoga smo svi individualno odgovorni tim nebeskim bićima do smrti. Onima koji su vjerni ovom zavjetu Krist kaže: „Ja sam uvijek s vama do svršetka svijeta.“ Matej 28:19,20

U Svjed. za prop., orig str. 476 (TM 476), čitamo: „Ako postoji točka istine koju ne razumijete, oko koje se ne slažete, istražujte, uspoređujte pismo s pismom, duboko usijecite okno istine u rudniku Božje riječi. Morate položiti sebe i svoja mišljenja na Božji oltar, odbaciti svoje unaprijed stvorene ideje i dopustiti da nebeski Duh uvodi u svu istinu.“ Stoga poslušajmo savjet Svetog Duha i uspoređujmo pismo s pismom. Pogledajmo sada 4. trubu kao primjer (Otk 8:12). Ovdje vidimo da je 4. anđeo zatrubio: „i bila je udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda, tako da je trećina njih potamnjela; i dan nije sjajio trećinom svojega sjaja, a tako i noć.“ U knjizi Uriah Smitha o Danielu i Otkrivenju, orig. str. 485, čitamo da se to proročanstvo ispunilo kada se Rimsko Carstvo podijelilo na 10 država. Tada je Rim izgubio svoju slavu. Ali ovo tumačenje nije podržano pismom. Naprotiv, zemaljska kraljevstva bila su prikazana kao divlje zvijeri – nikad kao sunce, mjesec i zvijezde. Nalazimo da su u cijeloj Bibliji, od Postanka do Otkrivenja, sunce, mjesec i zvijezde uvijek predstavljali Božji narod ili Božju crkvu. U Postanku 15:5 vidimo da je Bog rekao Abrahamu da pogleda bezbrojne zvijezde i rekao mu da će takvo biti njegovo potomstvo. Kao što se zvijezde pojave tijekom najmračnije noći na zemlji, tako će i njegovo potomstvo. Dalje čitamo u vezi Josipovog sna koji opisuje kako mu se sunce, mjesec i zvijezde klanjaju. Jakov je dobro razumio san, jer je svom sinu rekao: „Hoćemo li ja i majka tvoja i braća tvoja doista doći pa ti se do zemlje klanjati?” Tako mi vidimo da su nebeska svjetla predstavljala Božji narod koji će obasjavati zemlju. I u Dan 8:10 čitamo u vezi malog roga da je 'narastao velik' i da je 'bacio neke od vojske i od zvijezda na zemlju i zgazio ih'. Vjerujemo da se to ispunilo u kršćanskoj eri tijekom papske prevlasti koja je trajala 1260 godina. Što onda zvijezde predstavljaju u ovom proročanstvu?

Nadalje, u Otk 12:1 čitamo o čistoj ženi na čijoj je glavi bila „kruna od dvanaest zvijezda“. U istom poglavlju, stihovima 3 i 4, čitamo o velikom crvenom zmaju čiji je rep „odvukao trećinu zvijezda nebeskih“. Ovdje vidimo da su se zvijezde odnosile na bića koja su nekoć odražavala nebesku svjetlost, ali su duhovno pala i bila prikazana kao pale zvijezde.

Rim, međutim, nije nikada bio nositelj nebeske svjetlosti. Biblija ga uvijek opisuje kao strašnu zvijer s velikim željeznim zubima kojima je proždirao i lomio na komade i gazio ostatak svojim nogama.

Da pogledamo sada i vidimo kako Uriah Smith tumači 3. trubu. U Otk 8:10 čitamo: „I treći anđeo je zatrubio; i pala je s neba velika zvijezda, gorjela je kao svjetiljka, i pala je na trećinu rijeka i na izvore vode.“ Uriah Smith tvrdi da u toj trubi goruća zvijezda predstavlja Atilu Huna, koji je ratovao protiv Rima. Atila nije nikada bio nositelj nebeske svjetlosti, stoga on nikada ne može biti prikazan kao velika zvijezda koja je gorjela kao svjetiljka. Niti Genserik može biti gora o kojoj se govori u drugoj trubi. Biblija opisuje ovu goru da je bila ognjem zapaljena i bila je bačena u more, uzrokujući da trećina mora postane krv. U vezi 2. zla (Otk 16:3) čitamo da su vode postale kao krv mrtvaca. Vidimo da je jezik sličan – da i u 2. trubi i u 2. zlu vode postaju krv. Ipak, što se tiče 2. trube, Uriah Smith je tumači kao čovjeka (Genserik) čiji su sljedbenici vodili poznatu bitku na moru u kojoj je poginulo mnogo ljudi. To bi značilo da su vode u 2. trubi, prema Uriah Smithu, doslovne vode. Stoga bi vode u 2. zlu trebale biti doslovne vode. To je protivno Svetom pismu koje jasno kaže da su vode „narodi i mnoštva i nacije i jezici“. (Otk 17:15)

Uriah Smith nam kaže da nas 7 truba informiraju o ratovima i političkoj situaciji u ovom svijetu. Pogledajmo, stoga, pobliže tko trubi u te trube. Možda će onda rezultati trubljenja truba više rasvijetliti što one predstavljaju. Mi živimo u vremenu 7. trube od 1844. god. U Otk 8:2 vidimo da su 7 anđela koji su trubili u 7 truba stajali pred Bogom. Pokušajmo onda utvrditi jesu li ti anđeli trubili u Božjoj crkvi ili su trubili tijekom ratova i političkih previranja. Ako vidimo da je 7. anđeo trubio u Božjoj crkvi, onda se jasno vidi da su prethodnih 6 anđela, također, trubili u prethodnih 6 crkava u kršćanskoj eri. U Otk 11:15-19 čitamo da kada je 7. anđeo zatrubio „odjeknuli su u nebu snažni glasovi govoreći: “Kraljevstva ovoga svijeta postala su kraljevstva Gospodina našega i njegovog Krista, i on će kraljevati uvijek i zauvijek.” A dvadeset i četiri starješine, koji pred Bogom sjede na svojim prijestoljima, pali su na svoja lica i iskazali štovanje Bogu govoreći: “Zahvaljujemo ti, Gospodine Bože Svesilni, koji jesi i koji si bio i koji dolaziš, jer si uzeo svoju veliku moć i zakraljevao!” I nacije su se razgnjevile, i došao je tvoj gnjev, i vrijeme da se presudi mrtvima i podari nagrada slugama tvojim prorocima i svetima i onima koji se boje tvog imena, malima i velikim; i da se unište oni koji uništavaju zemlju. I otvorio se hram Božji u nebu i pokazao se Kovčeg zavjeta njegovog u hramu njegovu; i nastale su munje i zvukovi i gromovi i potres i velika tuča.“ U Ranim spisima, orig. str. 55 (EW 55), Krist kaže: „Pričekajte ovdje; idem svom Ocu da primim kraljevstvo; čuvajte svoju odjeću neuprljanom, a Ja ću se uskoro vratiti sa svadbe i uzeti vas k sebi.“ U Velikoj borbi, u poglavlju pod naslovom 'Istražni sud', sestra White je opisala slijed događaja suda koji se sada odvija u Svetinji nad svetinjama. Znamo da je prvo suđeno mrtvima koji su ispovijedali Kristovo ime, onda će početi sud nad živima. Tako mi vidimo da je sestra White trubila u Božjoj crkvi u vezi Istražnog suda. U 19. stihu vidimo da se Božji hram na nebu otvorio i pokazao se kovčeg Njegovog zavjeta. Ovo je isto objavljivala sestra White u Ranim spisima, u poglavlju pod naslovom 'Otvorena i zatvorena vrata'. Tako možemo jasno vidjeti tko je trubio u 7. trubu (sestra White) i gdje je trubio (među ASD). Oni koji su trubili u trube, trubili su istine koje im je dao Bog, jer su prikazani (u Otk 8:2) da stoje pred Bogom.

Ako je doista istina, kao što tvrdi Uriah Smith, da nas 7 truba informira o ratovima i politici, kako to da smo u vrijeme 7. trube imali 2 velika svjetska rata kakvih svijet nikada prije nije vidio u smislu raširenosti smrti i razaranja, od kojih se dobar dio događao na moru, a ipak ne možemo naći da se spominje da su se vode pretvorile u krv?

U Velikoj borbi, orig. str. 357 (GC84, 357) čitamo: „Odbacimo li svjedočanstvo Božje Riječi i prihvatimo li lažna učenja zato što su ih tako učili naši očevi, padamo pod osudu objavljenu Babilonu; mi pijemo vino njegovih gnusoba.“ Ove riječi ne smije zaboraviti nijedan ASD. Da smo bili istinski istraživači Biblije, otrovno vino nikada ne bi bilo proizvedeno među ASD. Sveti Duh ne može staviti svoj pečat na nijedno čelo u kojem se nalazi ikakvo otrovno vino. Ta su lažna učenja u Bibliji nazvana otrovno vino (Otk 14:8 i 18:2).

---

„Kako je vjerni grad postao bludnica? Dom mog Oca postao je dom trgovine, mjesto iz kog je nestala božanska prisutnost i slava! Zbog toga postoji slabost i snaga nedostaje.“ 8. Svjed. orig. str. 250 (8T 250)

„Onima koji se hvale svojom svjetlošću, a ne hodaju u njoj, Krist kaže: „Ali, ja vam kažem: Tiru i Sidonu bit će podnošljivije na Dan suda nego vama. I ti, Kapernaume [Adventisti sedmog dana, koji ste imali veliku svjetlost], koji si se do neba uzvisio [u pogledu privilegije], do pakla ćeš se strovaliti! Jer da su se u Sodomi dogodila silna djela koja su se u tebi dogodila, ostala bi do danas. Ali ja vam kažem da će zemlji sodomskoj biti podnošljivije na Dan suda nego tebi.” U to je vrijeme Isus progovorio te rekao: “Hvalim te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i pametnih [po njihovoj vlastitoj procjeni], a otkrio to nejačadi.“ Pregled i glasnik, 1. kolovoza, 1893. (RH August 1, 1893)

„Ovdje vidimo da je crkva – svetište Gospodnje – prva osjetila udar Božjeg gnjeva. Starješine, kojima je Bog dao veliku svjetlost i koji su stajali kao čuvari duhovnih interesa naroda, iznevjerili su njihovo povjerenje. Zauzeli su stav da ne trebamo tražiti čuda i izrazito očitovanje Božje moći kao nekada. Vremena su se promijenila. Ove riječi jačaju njihovu nevjeru i oni kažu: „Gospod neće činiti ni dobro ni zlo. Previše je milostiv da bi pohodio svoj narod sudom.“ Stoga je „Mir i sigurnost“ poklič ljudi koji nikada neće podići svoj glas kao trubu da pokažu Božjem narodu njegove prijestupe i domu Jakovljevom njegove grijehe. Ovi njemi psi koji neće lajati su oni koji će osjetiti pravednu osvetu uvrijeđenog Boga. Muškarci, djevojke i mala djeca zajedno propadaju.“ 5. Svjed., orig. str. 211 (5T 211)

„Jeruzalem je prikaz onoga što će crkva biti ako odbije hodati u svjetlosti koju je Bog dao. Jeruzalem je bio počašćen od Boga kao čuvar svetih istina. Ali njegov je narod izopačio istinu i prezreo sve molbe i upozorenja. Nisu poštovali Njegove savjete. Predvorja hrama bila su zagađena robom i pljačkom. Sebičnost i ljubav prema novcu, zavist i svađa bili su njegovani. Svatko je tražio samo svoju korist. ... Kada je Krist gledao s vrha Maslinske gore, vidio je ovo postojeće stanje u svakoj crkvi. Upozorenja dolaze svima koji slijede stope naroda Jeruzalema koji je imao tako veliku svjetlost. Ovaj narod je pred nama kao opomena. Odbacivanjem Božjih upozorenja u današnje vrijeme, ljudi ponavljaju grijeh Jeruzalema. ... Ovaj smjer postao je dio njihove prirode. ... Ovo nisu prazne priče, već istina. Opet pitam: „Na kojoj strani stojite?“ „Ako je Gospod Bog, slijedite ga; a ako je Baal, slijedite njega.“ 8. Svjed., orig. str. 67-8 (8T 67-8)

„Postoje trenuci kada se mora govoriti istina, htjeli ljudi čuti ili ne. Gospod je uvelike obeščašćen kada se oni koji tvrde da vjeruju u istinu ne mogu usuglasiti međusobno, već se obraćaju odvjetnicima. ... Vidjela sam kako se ljudi povezuju s odvjetnicima, ali Bog nije bio u njihovom društvu. Imajući mnogo ideja u vezi s radom, oni odlaze odvjetnicima po pomoć kako bi ostvarili svoje planove... „Zar je to zato što nema Boga u Izraelu da idete pitati Baal- zebuba, boga ekronskoga?“ 8. Svjed., orig. str. 69 (8T 69)

U proteklih 10 godina, Generalna konferencija izvodila je na građanske sudove i rasformirala 10 nezavisnih ASD grupa koje više nisu željele biti pod kontrolom Generalne konferencije. John Marik bio je zatvoren. Oslobođen je kada su prijatelji stavili svoju kuću pod hipoteku kako bi platili njegovu jamčevinu. Na kraju je on porekao svoje principe i ponudio potpisivanje bilo kakvog sporazuma koji je ASD crkva napisala. Priložena je kopija članka napisanog u LA Timesu. Generalna konferencija ASD crkve izgubila je od Kingship grupe homoseksualaca. Više od milijun dolara novca od desetka bilo je plaćeno radi sudskog spora. U prilogu se nalazi pismo Generalne konferencije u kojem priznaje da su pravni troškovi plaćeni iz fonda desetka.

Drži li crkva stvarno Božji sveti zakon? Podiže li pogaženi zakon i upućuje na Sveto Janje koje uzima grijehe svijeta? Ili optužuje braću i izvodi ih na građanske sudove kao što su i vođe Jeruzalema i židovska nacija u vrijeme Krista? Ne ponavlja li današnja crkva povijest Jeruzalema?

„Svijetu ne smije biti dopušten ulazak u crkvu i da se spoji s crkvom, stvarajući vezu jedinstva. Na ovaj će način crkva doista postati pokvarena i kao što je navedeno u Otkrivenju: '“kavez svake nečiste i mrske ptice.“ Svjed. za prop., orig. str. 265 (TM 265)

„Vidio sam drugog anđela kako silazi s neba s velikom slavom i zemlja se rasvijetlila od njegove slave. I povikao je silno jakim glasom, govoreći: pade, pade Babilon veliki, i postao je stan đavolima, i kavez svakom nečistom duhu, i kavez svakoj nečistoj i mrskoj ptici. Jer su se svi narodi opili vinom gnjeva njezine bludnosti.” Otk 18:2,3

Prošlo je punih 100 godina otkako je ASD crkva krenula tragom Rima. Zašto oni koji danas pokušavaju potisnuti vijest iz 18. poglavlja Otkrivenja ne žele čitati poglavlje u Svjedočanstvima za propovjednike pod naslovom 'Tragom romanizma' (katolicizma)?

„Mnogi će stajati za našim propovjedaonicama s buktinjom lažnog proroštva u svojim rukama, zapaljenu paklenom buktinjom Sotone. Ako su sumnja i nevjerstvo njegovani, vjerni će propovjednici biti maknuti od naroda koji misli da zna tako mnogo. „Kada bi i ti znao“, rekao je Krist, „barem u ovaj tvoj dan, ono što je za tvoj mir! Ali je sada skriveno od tvojih očiju.“ Svjed. za prop. orig. str. 409 (TM 409)

„Otpadništvo onih koji su postavljeni na čelo djela – baš onih ljudi koji su kroz komunikaciju bili obaviješteni da nisu na mjestu i da su u zabludi predstavljajući glas predsjednika Generalne konferencije kao glasa Božjeg. Mnogo godina to nije bilo tako, i tako nije ni sada, niti će ikada više biti tako, osim u slučaju korjenite reformacije.“ Rukopis 124, 9. prosinca, 1901. (Ms 124, December 9, 1901)

„Bog im je (vodstvu Gen. konf.) dao jasnu svjetlost o tome što bi trebali činiti i što ne bi trebali činiti, ali su oni odstupili od te svjetlosti. ... Da bi ovi ljudi trebali stajati na svetom mjestu da budu kao glas Božji narodu, kao što smo nekoć vjerovali – to je prošlost.“ Bilten Gen. konf., 3. travnja, 1901. (GCB April 3, 1901)

„Četrnaesto poglavlje Otkrivenja je poglavlje od najdubljeg interesa. Ovaj tekst će se uskoro razumjeti u potpunosti i poruke dane Ivanu bit će ponovljene na poseban način.“ Pregled i glasnik, 13. listopada, 1904. (RH October 13, 1904)

„Vijest trećeg anđela neće biti shvaćena, svjetlost koja će obasjati zemlju svojom slavom bit će nazvana lažnom svjetlošću od strane onih koji odbijaju hodati u njenoj naprednoj slavi. Posao koji je mogao biti obavljen ostat će neučinjen od strane onih koji odbijaju istinu, zbog njihove nevjere. Molimo vas, koji se protivite svjetlosti istine, da se maknete s puta Božjih ljudi. Neka ih s neba poslana svjetlost obasja jasnim i postojanim zrakama.“ Pregled i glasnik, 27. svibnja, 1890. (RH May 27, 1890)

„U očitovanju te sile koja obasjava zemlju Božjom slavom oni će vidjeti samo nešto što u svojoj sljepoći smatraju opasnim, nešto što će probuditi njihove strahove i oni će biti spremni oduprijeti joj se. Zato što Gospod ne radi prema njihovim idejama i očekivanjima, oni će se suprotstaviti djelu. „Zašto“, kažu oni, „ne bismo poznavali Duha Božjega kad smo u djelu toliko godina?“ – Zato što nisu odgovorili na upozorenja, molbe Božjih poruka, već su uporno govorili: „Bogat sam i obogatio sam se i ništa mi ne treba.“ Pregled i glasnik, 7. studenog, 1918. (RH November 7, 1918; RH December 23, 1890)

„Dopustite mi da vam kažem da će Gospod raditi u ovom posljednjem djelu na sasvim drugačiji način od uobičajenog poretka stvari, i to na način koji će biti suprotan svakom ljudskom planiranju.“ Svjed. za prop., orig. str. 299. (TM 299). L. G.